struka(e): |

indeksiranje.

1. Dodjela oznaka (indeksa) dokumentu, kojima se omogućuje njegovo pronalaženje u skupu drugih dokumenata, npr. u arhivi, dokumentaciji, memoriji računala, na internetu. Te su oznake najčešće vezane uz sadržaj dokumenta, a dodjeljuju se ručno ili automatski. Ručnim se indeksiranjem dokumenata najčešće odabiru pojedine riječi znakovite za njegov sadržaj, a one mogu biti ključne riječi (ako su slobodno izabrane) ili deskriptori (ako su odabrane iz tezaurusa). Ručnim se indeksiranjem često dodjeljuju i šifre, npr. oznake Univerzalne decimalne klasifikacije (UDK), ili pak oznake klasa u uredskome poslovanju. Automatskim se indeksiranjem tekstovnih dokumenata u elektronskom obliku uglavnom statistički odabiru riječi srednje učestalosti. Multimedijski dokumenti automatski se indeksiraju isticanjem pojedinih značajki, ovisnih o sadržaju (npr. konture u slikovnim dokumentima, napjevi u dokumentima sa zvučnim zapisom i sl.). Iako je automatsko indeksiranje manje precizno od ručnoga, to se područje zbog njegove velike djelotvornosti intenzivno istražuje. Ta se vrsta indeksiranja danas najčešće primjenjuje na internetu.

2. U statistici, postupak usklađivanja vrijednosno izraženih pojava s promjenama cijena. Rabi se npr. u politici plaća u uvjetima inflatornih kretanja.

Citiranje:

indeksiranje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/indeksiranje>.