Bunić, Nada, hrvatska književnica (Dubrovnik, XVI. st.). Pripadala krugu učenih žena renesansnoga Dubrovnika, zajedno sa sestrom Julijom, Marijom Gundulić i C. Zuzorić. Do otkrića njezine tiskane zbirke talijanskih pjesama Obrana stihova i proze gospođe Speranze Vittorije Bona, u obranu njezine časti, a protiv onih koji su je oklevetali svojim rimama (Difesa de le rime et prose de la signora Speranza, et Vittoria de Bona in difesa di suo honore, et contra quelli, che ricercò farli infamia con sue rime, 1569), koju je u Sieni 2004. pronašao E. Stipčević, o njoj se znalo tek na temelju poslanice što ju je njoj i njezinoj sestri Juliji posvetio M. Monaldi. Uz sestru Juliju, pjesnikinju, od koje je sačuvana samo jedna pjesma, spominje ju i F. M. Appendini. U opširnom predgovoru zbirke autorica komentira duhovnu klimu i položaj žena u tadašnjem Dubrovniku.
