struka(e):

afinitetna kromatografija, metoda razdvajanja bioloških makromolekula (→ kromatografija) temeljena na njihovu velikom afinitetu prema određenomu prirodnom partneru. U afinitetnoj kromatografiji stacionarna faza veže, pa stoga i zadržava na kromatografskoj koloni, molekule biološki specifičnog partnera. Tako će, npr., hapten učvršćen na čvrsti nosač vezati specifični imunoglobulin, a inhibitor nekog enzima vezat će upravo taj enzim, a ne druge. Sve nevezane molekule isperu se s kromatografske kolone, a pročišćena željena molekularna vrsta eluira se otopinom topljiva molekularnog partnera velike koncentracije (u spomenutim primjerima otopinom haptena, odn. otopinom inhibitora enzima). Na načelu biološke specifičnosti makromolekula temelje se i afinitetno obilježavanje, afinitetno taloženje i dr. afinitetne metode u biokemiji i biotehnologiji.

Citiranje:

afinitetna kromatografija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/afinitetna-kromatografija>.