struka(e):

sunčana arhitektura, projektiranje i izvedba zgrada kojima se postiže njihova toplinska udobnost uz najmanji utrošak konvencionalne energije za grijanje i hlađenje (energetska učinkovitost); također solarna arhitektura. Dio je → održive arhitekture. Energetska učinkovitost zgrada zasnovana je na dobroj toplinskoj → izolaciji (termoizolaciji), kompaktnom oblikovanju, povoljnoj orijentaciji (napose ostakljenih površina), automatiziranom ugađanju ventilacije, zasjenjenja i drugoga, te pasivnim i aktivnim sustavima iskorištenja Sunčeve energije. Pasivni sustavi zimi omogućuju prodor sunčanih zraka kroz velike ostakljene površine do masivnih elemenata zgrade (zid, podna konstrukcija sa šljunčanim nasipom, bazen, itd.), koji se time zagrijavaju i akumuliraju toplinu te ju oslobađaju tijekom razdoblja kada nema sunca. Kako bi se u takvim sustavima ugodna temperatura osigurala i ljeti, prostori se automatizirano prozračuju, ostakljene se površine automatski zasjenjuju rebrenicama, a pred njima se sadi listopadna vegetacija. Aktivni sustavi omogućuju veće uštede energije, a zasnovani su na aktivnom iskorištavanju Sunčeve energije, najčešće za zagrijavanje potrošne tople vode uz pomoć niskotemperaturnih sunčanih kolektora (→ kolektor, sunčani), te njezinu pretvorbu u električnu energiju uz pomoć fotonaponskih članaka (→ sunčana baterija). Navedenim se sustavima uspijeva postići znatno smanjena potrošnja energije, a u iznimnim se slučajevima ostvaruju i energetski neovisne zgrade.

Citiranje:

sunčana arhitektura. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/suncana-arhitektura>.