habitat (novolatinski, poimeničeni oblik 3. lica jednine prezenta od klas. lat. habitare: nastanjivati).
1. Općenito, prebivalište.
2. U ekologiji, stanište.
3. U tehnici, posebno uređena i opremljena nastamba koja ljudima omogućuje udoban boravak čak i u negostoljubivu okolišu (u svemiru, polarnim područjima, pod vodom). Podvodni habitat služi roniocima za višednevni boravak pod vodom bez potrebe izlaska na površinu; može biti nalik ovećemu ronilačkomu zvonu ili pod atmosferskim tlakom. Takvi su se habitati osobito gradili 1960-ih i 1970-ih radi istraživanja na području dubinskoga ronjenja, a među najpoznatijima su bili Conshelf I, II i III J. Y. Cousteaua.