Žminj (tal. Gimino), naselje i općinsko središte u unutrašnjosti Istre, 15 km južno od Pazina, odnosno 23 km sjeveroistočno od Rovinja; 826 st. (2021). Leži na izdvojenom vapnenačkom brežuljku, na visini od 355 m. U srednjem vijeku opkoljen zidinama i kulama (većim dijelom očuvane). U baroknoj župnoj crkvi sv. Mihovila iz 1781., smještenoj na središnjem trgu, čuva se drveno gotičko raspelo (druga polovica XIV. st.) i vrijedna barokna crkvena oprema i slike. Iz doba gotike jesu kapela sv. Antuna, koju je sagradio majstor Armirigus (1381), oslikana freskama potkraj XIV. st., i kapela Sv. Trojstva, s freskama iz 1471. Kapela sv. Bartula Apostola iz XVI. st. obnovljena je 1721. Na renesansnoj palači iz XVI. st. uzidani su reljef sv. Ignacija Loyole i ploča s natpisom iz 1658. U blizini Žminja nalazi se predromanička crkva sv. Foške (početak IX. st.), izgrađena na mjestu ranokršćanske (barokizirana 1729–43), i veliko starohrvatsko groblje. Poljodjelstvo (vinova loza, krumpir, pšenica); stočarstvo (govedo, svinja); farme za uzgoj purana. Mljekara. Tekstilna industrija (predionica); ležišta boksita i kamenolom. Agroturizam. Sabor čakavskoga pjesništva. Pučka svečanost, tzv. Bartulja (kolovoz). – Najraniju naseljenost područja grada potvrđuju nalazi prapovijesne gradine te ostatci iz rimskoga doba. O ranom slavenskom naseljavanju na tom području svjedoči biritualno groblje na lokalitetu Babina brajda istočno od grada (sredina VIII. st.), ostatci naselja i grobovi iz VIII. st. kraj crkve sv. Foške te veliko ranosrednjovjekovno groblje (227 grobova) iz IX. i X. st. Prema zastupljenosti tipičnih starohrvatskih naušnica (jednojagodne, dvojagodne, četverojagodne naušnice žminjskoga tipa), žminjsko je groblje arheološko svjedočanstvo o doseljavanju hrvatskoga stanovništva u Istru početkom IX. st. U povijesnim se izvorima Žminj prvi put spominje 1178. u povelji pape Aleksandra III. (Zimino), kojom se porečkomu biskupu potvrđuje pravo na posjede. Od XII. st. nalazio se u sastavu Pazinske knežije, ali pod jurisdikcijom porečkoga biskupa. Pošto su Pazinskom grofovijom zavladali Habsburgovci (1374), postao je središtem zajednice općina sa županom na čelu. U XV. i XVI. st. pripadao je najrazvijenijim naseljima u Pazinskoj grofoviji, razvijao se kao važno trgovište, bio povezan razgranatom mrežom putova te je doživio demografski rast. U Žminju se tada bogoslužje obavljalo na slavenskom jeziku, a glagoljica se osim u crkvenom bogoslužju upotrebljavala u javnom i privatnom životu. Znatno je stradao u mletačkim napadima za Uskočkoga rata (1615–18), kada su bili oštećeni gradski bedemi, a potom se, doseljenjem velikoga broja uskoka, razvio kao važno trgovište. Ulogu trgovišta zadržao je tijekom cijeloga XIX. st., ponajprije zahvaljujući razvoju prometne mreže. Početkom XX. st. u Žminju je bila osnovana Gospodarska zadruga te otvorena Hrvatska čitaonica. Tijekom II. svjetskog rata Žminj i okolica stradali su u bombardiranju njemačke vojske.
