Žimbrek, Ladislav, hrvatski književnik (Varaždin, 21. I. 1901 – Zagreb, 9. IV. 1972). Medicinu studirao u Zagrebu, potom u Grazu i Kielu. Studij književnosti završio na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je kao gimnazijski profesor u Karlovcu, Kranju, Ljubljani, Zagrebu, Požegi i Varaždinu. Bio je urednik u izdavačkoj kući Zora i urednik časopisa Književni horizonti (1934–38). Nakon 1945. bio je ravnatelj drame Narodnoga kazališta »August Cesarec« u Varaždinu, a od 1950. urednik srednjoškolskoga književnog časopisa Polet te urednik u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža. U književnosti se javio 1920-ih, pjesmama u različitim publikacijama. Zbirka Svjetla (1925) okuplja tridesetak stihovanih i 17 pjesama u prozi. Zaokupljen je egzistencijalnim problemima, ljudskom samoćom i patnjom, približavajući se ekspresionističkim izričajem A. B. Šimiću, ali i M. Krleži i T. Ujeviću. U Razgovorima o književnosti (1936) okupio je tekstove o F. Horvatu Kišu, Lj. Wiesneru, M. Begoviću i N. Poliću. Autor je i mnogobrojnih kritičkih tekstova (prikazi o književnim djelima i piscima, teoretski članci i dr.). Prevodio je sa slovenskoga (C. Kosmač, I. Cankar).
