Žganjer, Branimir, hrvatski književnik i prevoditelj (Zagreb, 22. XII. 1919 – Zagreb, 2. I. 1999). Završio studij klasične filologije (1943) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i poredbene indoeuropske lingvistike (1957) na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. Bio je gimnazijski profesor u Zagrebu 1943–78. Na hrvatskom i slovenskom jeziku pisao je novele, humoreske, putopise i romane, najviše u časopisu Dialogi. U kratkom romanu Razgovarajmo sutra (Pogovoriva se jutri, 1970) opisao je život Slovenaca u Zagrebu, a objavio je i znanstvenofantastičnu pripovijetku za mladež Točno tri dana kašnjenja (Natančno tri dni zamude, 1976). Prevodio je sa slovenskoga na hrvatski (P. Golia, N. Grafenauer, A. T. Linhart, I. Potrč, T. Seliškar, D. Smole, R. Šeligo, O. Župančič). Prevodio je i s latinskoga (Plautove komedije Ćup, Bakhide, Menehmi, Sablasti, Hvalisavi vojnik, Konop). Kao dopisnik mariborskoga dnevnika Večer pisao o književnim i kulturnim događajima u Hrvatskoj.
