struka(e):

zračno pravo, sustav pravnih pravila koja uređuju pravni status zračnoga prostora, zračnu plovidbu i promet, pravni status zrakoplova i pravni režim u pojedinim zračnim prostorima. Dijeli se na međunarodno i unutarnje (domaće), s tim da međunarodna pravila imaju veće značenje. Do XX. st. postojali su samo akti nekih država o uporabi balona, dok se zračno pravo u današnjem smislu počelo razvijati tek s pojavom zrakoplova na motorni pogon. Premda se zračno pravo počelo razvijati mnogo kasnije nego prava drugih prometnih grana, zahvaljujući brzomu razvoju vlastitih instituta i međunarodnoj unifikaciji, danas je ono najbolje uređen i potpuno samostalan dio prometnoga prava. Temelj suvremenoga međunarodnoga javnoga zračnog prava postavila je Pariška konvencija iz 1919., izrađena na načelu suvereniteta države nad zračnim prostorom iznad njezina teritorija. Osnovna načela te konvencije prihvatila je i Konvencija o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu (Čikaška konvencija, 1944), koja je i danas glavni instrument međunarodnoga javnoga zračnog prava. Te dvije konvencije usporedive su i u pogledu materijalnih odredaba koje obuhvaćaju državnu pripadnost zrakoplova, priznanja svjedodžbi zrakoplovnog osoblja, dopuštenja i propisa o uvjetima ulijetanja u zračni prostor druge države. Osim Čikaške, donesene su i tri važne konvencije koje se isključivo odnose na zaštitu civilnoga zrakoplovstva od nezakonitih djelovanja (sabotaže, otmice i sl.). To su: Konvencija o kaznenim djelima i nekim drugim radnjama izvršenima u zrakoplovu (Tokyo, 1963), Konvencija o suzbijanju nezakonite otmice zrakoplova (Hag, 1970), Konvencija o suzbijanju nezakonitih radnji usmjerenih protiv sigurnosti civilnoga zrakoplovstva (Montréal, 1971., 1988). Najvažniji ugovor međunarodnoga privatnoga zračnog prava bila je Konvencija o izjednačenju nekih pravila međunarodnoga zračnog prijevoza (Varšavska konvencija, 1929), kojom je bio uređen međunarodni naplatni prijevoz putnika, prtljage i stvari, uključujući vrlo osjetljivo i važno pitanje odgovornosti prijevoznika za osobne i materijalne štete. God. 1999. u cijelosti ju je zamijenila Montréalska konvencija. Osim spomenutih mnogostranih međunarodnih ugovora zračnoga prava, koji utvrđuju osnovna načela međunarodnoga zračnog prometa, važno je dvostrano (bilateralno) uređenje zračnoga prometa, bez kojega taj promet ne bi bio moguć. Tim se ugovorima konkretizira zrakoplovna politika država ugovornica, odnosno otvara mogućnost za uspostavu komercijalnoga zračnog prijevoza. Međunarodni ugovori koji su sklopljeni, potvrđeni u skladu s Ustavom RH i objavljeni, čine dio unutarnjeg pravnog poretka RH, a po pravnoj su snazi iznad zakona. Mnoga pitanja iz zračnoga prava uređena su propisima pojedinih zemalja.

Citiranje:

zračno pravo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/zracno-pravo>.