Zovko, Gojko, hrvatski pedagog (Uzarići kraj Širokoga Brijega, BiH, 27. I. 1931 – Zagreb, 1. IV. 2014). Pedagogiju diplomirao u Beogradu, doktorirao (1976) na Sveučilištu u Sarajevu. Bio je učitelj osnovne škole, profesor i direktor Zavoda za slijepe u Sarajevu. Profesor na Fakultetu za defektologiju u Zagrebu (1964–96). Suradni profesor na Višoj školi za socijalne radnike i u Studijskom centru socijalnoga rada Sveučilišta u Zagrebu te na Filozofskom fakultetu u Zadru i Pedagoškom fakultetu u Rijeci. Za svoj je rad primio više javnih nagrada i priznanja. Važniji radovi: Pedagoški aspekti slabovidnosti (1966), Specijalna pedagogija (1972), Profesionalna integracija slijepih (koautor, 1979), Učenici s lakšim oštećenjima (1980), Objektivne pretpostavke odgojno-obrazovne integracije djece sa smetnjama u razvoju (1983), Čitanje i pisanje slabovidnih (1991), Peripatologija (I–II, 1994–98), Odgoj izuzetne djece (1996).
