Zegadłowicz [zegadło'v’ič], Emil, poljski književnik (Bielsko-Biała, 20. VII. 1888 – Sosnowiec, 24. II. 1941). Studirao polonistiku, germanistiku i povijest umjetnosti u Krakovu, Beču i Dresdenu. Od 1911. živio u okolici Wadowica; pripadnik poljskih ekspresionista i suradnik časopisa Zdrój (1917–22); suurednik časopisa Ponowa (1921), osnivač pjesničke skupine Czartak; dramaturg u kazalištima u Poznańu i Katowicama. Poljskoj ljevici približio se 1930-ih. Debitirao poezijom u duhu ekspresionističkoga folklorizma, a najveću je izvornost postignuo dijalektalnim baladama Beskidski skitnice (Powsinogi beskidzkie, 1923). Pisao je drame pod utjecajem naturalizma te kontroverzne i provokativne romane u kojima se obračunavao s poljskom politikom i nemoralom vlasti (Sablasti – Zmory, 1935; Motori – Motory, 1938).
