zatvor.
1. Kazna oduzimanja slobode. Kazna zatvora danas je temeljna ili središnja vrsta kazne, ujedno i najteža u onim državama koje ne poznaju smrtnu kaznu. Sastoji se od oduzimanja slobode osuđeniku za određeno vrijeme, te njegova smještaja u posebnu ustanovu. Zatvor kao kaznu treba razlikovati od pritvora, koji je mjera procesne prisile oduzimanja slobode osumnjičeniku ili okrivljeniku prije ili tijekom kaznenoga postupka. U novije se doba kazni zatvora upućuju sljedeći prigovori: izdvajanjem iz društva nemoguće je čovjeka osposobiti za život u društvu; oduzimanje slobode uništava veze koje je osuđenik imao s okolinom u kojoj je živio; kod nekih osuđenika stvara se navika na zatvor (prizonizacija), zbog čega se ne mogu snaći u životu na slobodi. Protivnici kratkotrajnih kazni zatvora (do 6 mjeseci ili do jedne godine) ističu da je nemoguće u tako kratkom roku ostvariti preodgoj, a resocijalizacija je otežana zbog prestanka radnog odnosa, prekida obiteljskih odnosa i sl., stoga traže da se kratke kazne zatvora zamijene nekom drugom sankcijom (novčanom kaznom, sudskom opomenom, uvjetnom osudom, radom za opće dobro na slobodi). Nasuprot tomu, ističe se da kod nekih počinitelja (npr. prometnih, nehajnih, primarnih delinkvenata i dr.) i kratkotrajne kazne zatvora mogu imati pozitivan učinak jer djeluju kao tzv. šok-kazne. Iako neka kaznena zakonodavstva razlikuju više tipova kazne zatvora, ovisno o težini kaznenoga djela i strogosti režima izdržavanja, u suvremenom kaznenom pravu prevladava tendencija unifikacije kazne zatvora. Stoga je i u hrvatskom kaznenom pravu napušteno ranije razlikovanje strogoga zatvora i zatvora, ali su ipak kao posebne vrste zatvora predviđeni dugotrajni zatvor i maloljetnički zatvor. Zatvor ne može biti kraći od 30 dana (opći minimum) ni dulji od 15 godina (opći maksimum). Kazna zatvora iznimno može biti u trajanju od 20 godina (više kaznenih djela, jedinstvena kazna). Za najteže i najpogibeljnije oblike kaznenih djela može se propisati dugotrajni zatvor, kazna u trajanju 20 do 40 godina. Kazna zatvora odmjerava se i izriče na pune godine i mjesece, a u trajanju do tri mjeseca i na pune dane. U praksi hrvatskih sudova uvjetna osuda i novčana kazna sve više potiskuju kaznu zatvora.
2. Ustanova za izdržavanje kazne oduzimanjem slobode. U RH izvršava se u kaznionicama i zatvorima kao ustrojbenim jedinicama Uprave za zatvorski sustav Ministarstva pravosuđa.
