zajednica, govorna, u općoj lingvistici, svi ljudi koji govore istim jezikom bilo gdje se nalazili (npr. frankofonija). U sociolingvistici je govorna zajednica okvir u kojem se istražuje stvarna jezična uporaba, njezina varijantnost i promjene. Naziv se odnosi na manje ili više odvojenu skupinu ljudi koji redovito međusobno komuniciraju (npr. obitelj, susjedstvo, selo, grad, regija), pri čem se mogu služiti jednim ili više jezika i njihovim varijetetima, dijeleći zajedničko stajalište prema tim idiomima. Određuje ju niz idioma, tj. jezični repertoar njezinih članova, i niz normi za njihovu uporabu. Sociolingvistika proučava suodnos jezičnih varijeteta i društv. slojeva unutar zajednice, pri čem pojedini sloj češće odabire određene jezične elemente, koji ga obilježuju, za razliku od drugih slojeva. Ako kao ilustraciju pojma govorne zajednice izaberemo npr. Novigrad u Istri, onda bismo mogli reći da se jezični repertoar članova sastoji od varijeteta dvaju jezika (hrvatskoga i talijanskoga) i da članovi zajednice znaju norme u kojoj prigodi upotrijebiti jedan ili drugi jezik, odn. njihove varijetete. – U teorijske svrhe lingvisti mogu pretpostaviti idealnu govornu zajednicu, kao što je predložio generativni lingvist N. Chomsky, potpuno homogenu govornu zajednicu, zanemarujući stvarne jezične varijetete u njoj.
