Zajc, Dane, slovenski književnik (Zgornja Javoršica, 26. X. 1929 – Ljubljana, 20. X. 2005). Radio kao knjižničar u Pionirskoj knjižnici u Ljubljani od 1955. do umirovljenja 1989. God. 1991–95. bio je predsjednik Društva slovenskih pisaca, a od 1997. redoviti član Slovenske akademije znanosti i umjetnosti. U njegovoj lirici tema apsurda i otpora prelazi iz povijesnih situacija u mitsku bezvremenost (Spaljena trava – Požgana trava, 1958; Jezik od zemlje, 1961; Ubojice zmija – Ubijavci kač, 1968; Pjesme – Pesmi, 1973; Ružoposjednik – Rožengruntar, 1975; Jesi li vidio – Si videl, 1979; Urote – Zarotitve, 1985). Autor je više poetskih drama zaokupljenih pitanjima otuđenja i životnih paradoksa (Djeca rijeke – Otroka reke, 1963; Putohodač – Potohodec, 1971; Voranc, 1978; Kalevala, 1986; Igre, 1989; Gromače – Grmače, 1995). Jedan je od najistaknutijih slovenskih pisaca za djecu i mladež (Bijela maca – Bela mačica, 1968; Abecedarij – Abecedarija, 1975; Životinje u dvorištu – Živali na dvorišču, 1975; Na papirnatim avionima – Na papirnatih letalih, 1978; Kralj Matijaš i Alenčica – Kralj Matjaž in Alenčica, 1978; Taj je cvijet tvoj – Ta roža je zate, 1981) te esejist (Igra riječi i tišine – Igra besed in tišin, 1972).
