struka(e):
Zagoda, Franjo
hrvatski bibličar i crkveni pisac
Rođen(a): Samobor, 23. X. 1871.
Umr(la)o: Zagreb, 9. I. 1956.

Zagoda, Franjo, hrvatski bibličar i crkveni pisac (Samobor, 23. X. 1871Zagreb, 9. I. 1956). Teologiju studirao u Zagrebu i Budimpešti, gdje je i doktorirao 1900. Kapelan i vjeroučitelj u pučkim školama u Legradu, Pakracu i Karlovcu (1894–99), potom gimnazijski vjeroučitelj u Karlovcu i Bjelovaru (1899–1912). Od 1912. profesor Novoga zavjeta na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu; umirovljen 1919 (iz političkih razloga), ponovno imenovan 1921., i predavao kao profesor emeritus. S grčkog je izvornika (služeći se Vulgatom i prijevodom J. Stadlera) preveo Novi zavjet (1925., drugo izdanje 1938–39), jezikom razumljivim širim krugovima. Članke iz različitih područja (teologija crkvenih otaca, novozavjetne teme, suvremene vjerske prilike) objavljivao u Katoličkom listu, Kršćanskoj školi i Bogoslovskoj smotri. Objavio knjigu O Focijevu raskolu (De schismate Photiano, 1921).

Citiranje:

Zagoda, Franjo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/zagoda-franjo>.