TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Y

ilustracija
Y, razvoj slova: 1. egipatski hijeroglif, 2. Spomenik kralja Meše, 3. feničko vau, 4. staro južnogrčko pismo, 5. klasično grčko pismo, 6. grčka minuskula, 7. glagoljska ižica, 8. latinsko arhaično, 9. kvadratna kapitala, 10. rustična kapitala, 11. uncijala, 12. beneventana, 13. gotica

Y. 1. Dvadeset drugo slovo klasične latinske abecede i dvadeset peto međunarodne, pod nazivom ipsilon, preuzetim iz grčkog alfabeta. U hrvatskoj latinici ne postoji, ali se koristi za izvorno bilježenje stranih riječi i imena. Ima zajedničko podrijetlo sa slovima u i v, u starosemitskome vau, koje se razvilo prema piktografu »štapa s rogovima«. Izvorno je označivalo suglasnik blizak glasu /v/. U najstarijim natpisima, npr. na Spomeniku kralja Meše iz IX. st. pr. Kr., ima oblik vilice, s oblim krakovima (polukružnicom) okrenutom na gore i ravnom linijom koja se spušta ravno od sredine. U grčkom pismu obli će se krakovi preoblikovati u ravne linije koje se susreću pod oštrim kutom, a prema dnu retka spuštat će se jedna ravna linija. Takav oblik Y prevladat će u halkidičkom alfabetu, a u kretskome, terskom i atičkom V, dok su u korintskome i jonskome dugo supostojala oba. Takva razlika po obliku odrazila se i u razlikovanju grčke majuskule i minuskule: Υ/υ. U svim inačicama isprva je u grčkom označivalo vokal /u/, a zatim /ü/. Budući da je u klasičnome grčkom pismu ipsilon označivao glas /ü/, za obilježavanje glasa /u/ u mlađim razdobljima dodalo mu se, u digraf, slovo omikron: ου. Slovo bez donje okomite linije preuzet će Latini kao V za glasove /u/ i suglasniku /v/ blizak bilabijal /62091/ (/w/) koji je uskoro postao zvučni /v/. Oblik Y preuzet će Latini za pisanje posuđenih grčkih riječi (hydra, Syracusae), uz pretpostavljeni izgovor /i/. U novovjekim nacionalnim abecedama ipsilon označuje neku od inačica samoglasnika i (engl. very, franc. mystère, češ. vysoký), odnosno palatalni suglasnik j (španj. ya, yeso; engl. young; tur. yeni). U suvremenim nac. ćirilicama slovo toga oblika ugl. označuje glas /u/. Na mjestu ipsilona u glagoljici stoji slovo ižica. Stari hrvatski pisci često su ipsilon upotrebljavali za pisanje glasa /j/ (npr. Bernardin Splićanin 1495., B. Kašić 1628., J. Habdelić 1674), pod utjecajem uglavnom madžarske grafije – kao dio digrafa za glasove /62720/, /ļ/, /ń/: gy, dy; ly; ny (npr. I. Pergošić 1574., P. Zrinski 1660., P. Vitezović 1696., V. Došen 1768).

2. U matematici, znak (y) za jednu nepoznanicu i varijablu, te oznaka ordinate pravokutnoga koordinatnog sustava.

3. U mjeriteljstvu, znak (Y) predmetka jota- za tvorbu znaka decimalnoga višekratnika jedinice; znak (y) predmetka jokto- za tvorbu znaka decimalnoga nižekratnika jedinice.

4. U kemiji, simbol (Y) za itrij.

5. U fizici, znak (Y) za admitanciju; znak (y) za jakost gravitacijskoga polja.

Citiranje:
Y. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 21. 9. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=66463>.