Y. 1. Dvadeset drugo slovo klasične latinske abecede i dvadeset peto međunarodne, pod nazivom ipsilon, preuzetim iz grčkog alfabeta. U hrvatskoj latinici ne postoji, ali se koristi za izvorno bilježenje stranih riječi i imena. Ima zajedničko podrijetlo sa slovima u i v, u starosemitskome vau, koje se razvilo prema piktografu »štapa s rogovima«. Izvorno je označivalo suglasnik blizak glasu /v/. U najstarijim natpisima, npr. na Spomeniku kralja Meše iz IX. st. pr. Kr., ima oblik vilice, s oblim krakovima (polukružnicom) okrenutom na gore i ravnom linijom koja se spušta ravno od sredine. U grčkom pismu obli će se krakovi preoblikovati u ravne linije koje se susreću pod oštrim kutom, a prema dnu retka spuštat će se jedna ravna linija. Takav oblik Y prevladat će u halkidičkom alfabetu, a u kretskome, terskom i atičkom V, dok su u korintskome i jonskome dugo supostojala oba. Takva razlika po obliku odrazila se i u razlikovanju grčke majuskule i minuskule: Υ/υ. U svim inačicama isprva je u grčkom označivalo vokal /u/, a zatim /ü/. Budući da je u klasičnome grčkom pismu ipsilon označivao glas /ü/, za obilježavanje glasa /u/ u mlađim razdobljima dodalo mu se, u digraf, slovo omikron: ου. Slovo bez donje okomite linije preuzet će Latini kao V za glasove /u/ i suglasniku /v/ blizak bilabijal // (/w/) koji je uskoro postao zvučni /v/. Oblik Y preuzet će Latini za pisanje posuđenih grčkih riječi (hydra, Syracusae), uz pretpostavljeni izgovor /i/. U novovjekim nacionalnim abecedama ipsilon označuje neku od inačica samoglasnika i (engl. very, franc. mystère, češ. vysoký), odnosno palatalni suglasnik j (španj. ya, yeso; engl. young; tur. yeni). U suvremenim nac. ćirilicama slovo toga oblika ugl. označuje glas /u/. Na mjestu ipsilona u glagoljici stoji slovo ižica. Stari hrvatski pisci često su ipsilon upotrebljavali za pisanje glasa /j/ (npr. Bernardin Splićanin 1495., B. Kašić 1628., J. Habdelić 1674), pod utjecajem uglavnom madžarske grafije – kao dio digrafa za glasove //, /ļ/, /ń/: gy, dy; ly; ny (npr. I. Pergošić 1574., P. Zrinski 1660., P. Vitezović 1696., V. Došen 1768).
2. U matematici, znak (y) za jednu nepoznanicu i varijablu, te oznaka ordinate pravokutnoga koordinatnog sustava.
3. U mjeriteljstvu, znak (Y) predmetka jota- za tvorbu znaka decimalnoga višekratnika jedinice; znak (y) predmetka jokto- za tvorbu znaka decimalnoga nižekratnika jedinice.
4. U kemiji, simbol (Y) za itrij.
5. U fizici, znak (Y) za admitanciju; znak (y) za jakost gravitacijskoga polja.
