Wolfram von Eschenbach

Wolfram von Eschenbach [vɔ'lfram fɔn ε'šənbax], njemački srednjovjekovni pjesnik (?, između 1170. i 1180?, oko 1220). Uz Hartmanna von Auea i Gottfrieda von Strassburga, najznačajniji predstavnik srednjovisokonjemačke dvorske epike. Vjerojatno plemićkoga podrijetla, laik i vitez; boravio na dvoru zemaljskoga grofa Hermanna I. Thüringena. Dobar poznavatelj onodobnoga dvorskoga pjesništva. Utjecaj francuske književnosti očituje se u njegovu glasovitom spjevu u 16 knjiga Parzival (oko 1210), nastalom prema predlošku Chrétiena de Troyesa. U Parzivalu se isprepleću elementi keltske predaje o doživljajima neiskusnoga mladića s elementima sage o kralju Arturu i legende o Gralu. Njegov stil obilježavaju sposobnost individualiziranja likova te razvijena metaforika i simbolika. Napisao je i epove Willehalm (između 1210. i 1222), s temom iz saga o Karolinzima, i Titurel (fragment, nakon 1217). Pripisuju mu se dvije melodije: Schwarzer Ton i melodija za njegov fragmentarni ep Titurel. Važnost je ove posljednje u tom što pripada među slabo poznate primjere melodija prikladnih za epsko pjevanje.

Citiranje:
Wolfram von Eschenbach. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 4. 8. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=66315>.