struka(e):

beglerbeg (tur. beylerbeyi: beg begova), nekoć najviši čin u osmanskoj vojsci. Naziv njegove titule potječe od sinonimnog arapskog termina amīr al-umerā’, a u uporabi je bio i perzijski prijevod mīr-i mīrān. Beglerbeg je uživao najveću nadarbinu u okviru timarsko-spahijskog sustava, vrijednosti od milijun i više akča. Od početka vladavine sultana Murata I. (1362–89) namjesnik najveće vojno-upravne pokrajine u Osmanskome Carstvu, koje je najprije bilo podijeljeno na dva beglerbegluka: anadolski (anatolijski), u kojem su bile azijske zemlje, i rumelijski, u kojem su bile europske zemlje pod osmanskom vlašću. Beglerbegovi su otpočetka nosili naziv paše s rangom od dva tuga (konjski rep kao znak vojnog ranga), pa se otuda njihova pokrajina nazivala pašalukom. Potkraj XVI. st. ejalet potiskuje beglerbegluk, a u XIX. st., nakon reformi Mahmuda II., zamjenjuje ga vilajet, kojim upravlja valija. Naslov je nestao 1922., kada je uspostavljena republika.

U vojnoupravnom smislu beglerbegu su podčinjeni sandžakbegovi. Beglerbegov zamjenik zvao se ćehaja, a pomoćnici su mu mula ili munla (vrhovni sudac), reis-efendi (kancelar) i defterdar (šef financija). Za hrvatsku povijest najvažniji su beglerbegluci Budimski pašaluk i Bosanski pašaluk.

Citiranje:

beglerbeg. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/beglerbeg>.