Wagner [va'~], Ljubica, hrvatska kostimografkinja (Zagreb, 30. X. 1934). Diplomirala 1956. scenografiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu u klasi K. Tompe, radila kao kostimografkinja u zagrebačkom HNK-u (1957–63), potom u kazalištu Komedija (1965–94). Surađuje s velikim brojem hrvatskih kazališta i festivala osmišljavajući kostime za dramske i glazbene predstave te za televiziju i film (Rondo Z. Berkovića i Tko pjeva, zlo ne misli K. Golika). Zastupajući ideju da kostim ne smije nametati estetske norme, nego mora proizlaziti iz poetike djela obrazlažući dramaturšku funkciju lika, istaknula se radom u operama Stari mladić T. Vidošića, Lucia di Lammermoor G. Donizettija, Čarobna frula W. A. Mozarta, Elektra R. Straussa i Rajnino zlato R. Wagnera, baletima Coppélia L. Delibesa i La Sylphide Hermana von Løvenskjolda te dramama Bez trećega M. Begovića, Mećava P. Budaka, Umišljeni bolesnik Molièrea i Krčmarica Mirandolina C. Goldonija. Velik uspjeh doživjela je radeći na glazbenim predstavama Zemlja smiješka F. Lehara, Đerdan J. Gotovca, Barun Trenk S. Albinija te Lady Šram N. Škrabe i A. Dedića, a često je surađivala s kazalištima za djecu i mlade (Dugonja, Trbonja i Vidonja M. Širole, Ježeva kućica B. Ćopića).
