Vučetić, Antonije (Antun), hrvatski povjesničar (Dubrovnik, 18. XII. 1845 – Dubrovnik, 16. V. 1931). God. 1864–66. studirao je povijest, slavensku filologiju i geografiju u Beču. Potom je od 1867. radio u nižoj gimnaziji u Korčuli, splitskoj realci i dubrovačkoj gimnaziji. God. 1903. bio je umirovljen, 1906–08. urednik časopisa Srđ. Reaktiviran je kao ravnatelj Dubrovačkoga arhiva (1921–24). Od 1928. dopisni član Srpske kraljevske akademije. Osnovao je dubrovačko učeno društvo »Sveti Vlaho« i pokrenuo njegov Glasnik (1929). Pretežno u dubrovačkim listovima (Dubrovnik, Dubrovački list, Narod, Narodna svijest, Srđ) objavljivao je građu i članke iz dubrovačke povijesti. Uz J. Tkalčića i J. Jelčića u nizu Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium sabrao je zaključke dubrovačkih vijeća iz XIV. st.: Dubrovački spomenici. Knjige reformacija (Monumenta ragusina. Libri reformationum, II, 1882). Djela: Lokrum i odnošaji Dubrovnika sa Mletcima (1889), Mali vogj putnicima za Dubrovnik i okolicu (1910).
