Vrančić, Mihovil, hrvatski diplomat, pjesnik i povjesničar (Šibenik, ? 17. II. 1507 – Šibenik, ? 3. I. 1570). Brat A. Vrančića, otac F. Vrančića. Svojemu imenu dodavao je pridjevak Sibenicensis Dalmata. Bio je štićenik P. Berislavića, a uz pomoć ujaka Ivana Statilića školovao se u Padovi, Beču i Krakovu. Kao dvadesetogodišnjak uključio se u humanistički krug krakovskih pjesnika u okviru kojega je na latinskom napisao nadgrobnu elegiju P. Tomickomu. Nakon studija došao je na dvor Ivana Zapolje i sudjelovao u diplomatskim izaslanstvima. Često je putovao u Beč, Veneciju i Požun (danas Bratislava). Nekoliko pisama koja je Vrančić po povratku u Šibenik razmijenio s Antunom i Faustom sačuvano je i 1995. objavljeno u knjizi Sentimentalni odgoj: Antun i Faust Vrančić. Njegov najveći poznati pjesnički tekst Zalutala mlada Ruskinja (Error devius virginis Ruthenae) sastoji se od 178 stihova, a objavljen je 1591. na kraju pjesničke zbirke Hieronymusa Arconatusa. Pjesnički rukopisi Pjesme (Carmina) i Pohvala Dalmaciji (Laus Dalmatiae) nikada nisu tiskani. Autor je povijesnog spisa Događaji u Ugarskoj 1536 (Liber de rebus Hungaricis 1536), a u govoru Obraćanje stanovnicima Transilvanije (Oratio ad viros Transilvanos) iznio je stav da je bolje predati se Osmanlijama, nego prihvatiti zaštitu Ferdinanda I. Habsburškoga. Sredinom XVI. st. prepisao je i redigirao dvije šibenske religijsko-duhovne pjesmarice, od kojih je najpoznatiji tekst pjesme prikazanja Muke svete Margarite.
