struka(e):
Vouk, Velimir
hrvatski kemičar
Rođen(a): Gospić, 9. XII. 1919.
Umr(la)o: Chapel Hill, North Carolina, SAD, 23. VII. 1984.
ilustracija
VOUK, Velimir

Vouk, Velimir, hrvatski kemičar (Gospić, 9. XII. 1919Chapel Hill, North Carolina, SAD, 23. VII. 1984). Diplomirao kemiju na Tehničkom fakultetu u Zagrebu (1944), zaposlio se u Zavodu za zaštitnu tehniku, a potom na Farmaceutskom fakultetu u Zagrebu (1946–48). U to je doba upoznao Andriju Štampara, koji mu je omogućio usavršavanje u Londonu, gdje je 1948. i doktorirao. Iste se godine kao Štamparov suradnik zaposlio na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, u okviru Škole narodnoga zdravlja, gdje je osnovao Zavod za primijenjenu biokemiju i 1955. postao izvanredni profesor. Bavio se koloidnom kemijom, primjenom raspršenja svjetlosti u analizi zraka, analizom tragova metala u biološkim uzorcima te fiziologijom i toksikologijom. Istodobno je radio u Institutu za higijenu rada (danas Institut za medicinska istraživanja i higijenu rada), u kojem je 1953. osnovao Toksikološki odjel; godine 1956. postao je vršitelj dužnosti direktora, a 1959–64. i direktor. Na poziv Bože Težaka, Vouk je djelovao i kao izvanredni profesor Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta (1960–64) i bio predsjednik Hrvatskoga kemijskog društva (1960–62). U okviru tehničke pomoći radio je od 1964. u Egipatskom povjerenstvu za nuklearnu energiju u Kairu, 1967. bio je pozvan za savjetnika u sjedište Svjetske zdravstvene organizacije u Ženevu, gdje se bavio problemima zdravstvene ekologije i toksikologije, a 1980. u SAD za istraživača u Nacionalnom institutu za zdravstvenoekološke znanosti, gdje je 1983. bio imenovan direktorom Ureda za ocjenu opasnosti za zdravlje, na kojem ga je položaju zatekla iznenadna smrt.

Citiranje:

Vouk, Velimir. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/vouk-velimir>.