Becker [bε'kəɹ], Oskar, njemački filozof i matematičar (Leipzig, 5. IX. 1889 – Bonn, 13. XI. 1964). U duhu svojega učitelja E. Husserla izgrađuje vlastitu »paraontologiju«, tj. nauk o »tubîti« (Dawesen), koji suprotstavlja ontologiji »tubitka« (Dasein) M. Heideggera. Izravno dozrijevanje sebeočitujućih bitnosti u njihovu »tu« (paraegzistencija) za Beckera je primarno u odnosu na svaki znanstveni i, posebice, matematički pristup bićima, koji ih čini raspoloživima i time ukida u njihovoj izvornoj samozadanosti. Čisto eidetsko dozrijevanje započinje ondje gdje su postavljene granice toj znanstvenoj mogućnosti raspolaganja. Npr.: »zvijezde su čisti fenomeni, s njima se ne može eksperimentirati«. Ta čistoća fenomena očituje se osobito u umjetnosti: umjetničko djelo po svojoj je biti nadvremeno i samostojno, a u pojavi »lomno« (fragil), tj. ne dopušta svođenje na kontingentne uvjete prostorno-vremenskoga tumačenja i aktualiziranja. Glavna djela: Matematička egzistencija (Mathematische Existenz, 1927), Veličine i granice matematičkog načina mišljenja (Größe und Grenze der mathematischen Denkweise, 1959), Tubitak i tubit (Dasein und Dawesen, 1963).
