TRAŽI DALJE:
STRUKE:

voki-toki

voki-toki (amer. engl. walkie-talkie, prema walk: hodati i talk: pričati), prenosivi ručni primopredajnik koji omogućuje glasovnu komunikaciju među korisnicima. Za razliku od mreža pokretne telefonije (→ pokretne telekomunikacije, javne), voki-toki koristi tzv. govornu skupinu, tj. radijski kanal, koji nije ograničen na točno određenu frekvenciju, nego korisnik može odabrati neku od raspoloživih frekvencija koje mu dodjeljuje upravljački uređaj. Osnovno je obilježje voki-tokija naizmjenična komunikacija: po kanalu signal može u određenom vremenu slati (tj. govoriti) samo jedan korisnik, a više njih može taj signal primati (slušati). Tipičan voki-toki sastoji se samo od jednoga dijela, veličinom prilagođena dimenzijama ljudske šake, u kojem je integriran primopredajnik s mikrofonom i zvučnikom, a opremljen je i antenom. Promjena rada s odašiljanja signala (govora) i njegova primanja (slušanja) ostvaruje se namjenskim prekidačem. Komunikaciju je moguće uspostaviti između dvaju voki-tokija koji se nalaze u međusobnom dometu (nekoliko stotina metara do nekoliko kilometara), između voki-tokija i bazne postaje ili između voki-tokija i postaje ugrađene u vozilu. Prvi voki-toki proizvela je amer. tvrtka Motorola 1940., a intenzivno su korišteni u II. svjetskom ratu. Nakon završetka rata voki-toki je pronašao svoje mjesto u civilnom sektoru, posebno u javnim službama kao što su hitna pomoć, vatrogasci i policija. Postoje različite inačice voki-tokija, pa npr. voki-toki male snage predajnika služi kao dječja igračka. Voki-toki ima široku primjenu i među operatorima amaterskoga radija. U nekim zemljama raširene su i tzv. obiteljske radijske usluge utemeljene na uporabi voki-tokija.

Citiranje:
voki-toki. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 22. 9. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=65252>.