voki-toki (amer. engl. walkie-talkie, prema walk: hodati i talk: pričati), prenosivi ručni primopredajnik koji omogućuje glasovnu komunikaciju među korisnicima. Za razliku od mreža pokretne telefonije (→ javne pokretne telekomunikacije), voki-toki radijski kanal, koji nije ograničen na točno određenu frekvenciju, nego korisnik može odabrati neku od raspoloživih frekvencija koje mu dodjeljuje upravljački uređaj. Osnovno je obilježje voki-tokija izmjenična komunikacija: po kanalu signal može u određenom vremenu slati (tj. govoriti) samo jedan korisnik, a više njih može taj signal primati (slušati). Tipičan voki-toki sastoji se samo od jednoga dijela, veličinom prilagođena dimenzijama ljudske šake, u kojem je integriran primopredajnik s mikrofonom i zvučnikom, a opremljen je i antenom. Promjena rada s odašiljanja signala (govora) i njegova primanja (slušanja) ostvaruje se namjenskim prekidačem. Komunikaciju je moguće uspostaviti između dvaju voki-tokija koji se nalaze u međusobnom dometu (nekoliko stotina metara do nekoliko kilometara), između voki-tokija i bazne postaje ili između voki-tokija i postaje ugrađene u vozilu. Prvi voki-toki proizvela je amer. tvrtka Motorola 1940., a intenzivno su korišteni u II. svjetskom ratu. Nakon završetka rata voki-toki je pronašao svoje mjesto u javnim službama kao što su hitna pomoć, vatrogasci i policija gdje se zadržao do pojave mobitela.
