voćarstvo, grana poljoprivrede koja se bavi uzgojem voćaka te proizvodnjom i doradbom (čuvanjem i pripremom za tržište) voća. To je primijenjena agrobiološka znanstvena disciplina (pomologija), koja proučava biološke, ekološke, tehničke i ekonomske aspekte proizvodnje voća. Posebna je pozornost na proučavanju fiziologije hranidbe, razmnožavanja, rasta i rodnosti voćaka, ovisno o pomotehnici i agrotehnici uz različite ekološke uvjete proizvodnoga prostora, oplemenjivanju voćaka i proučavanju skladišne sposobnosti i kvalitete plodova pojedinih sorti voćaka.
Voćarstvo je najviše razvijeno u umjerenom, suptropskom i tropskom pojasu. U umjerenom pojasu uzgajaju se listopadne kontinentalne voćke (jabuka, kruška, šljiva, breskva, marelica, trešnja, višnja, dunja, mušmula, oskoruša, lijeska, orah) i jagodaste voćke (malina, kupina bez trnja, ribiz, ogrozd, josta, borovnica i jagoda). Znatno više vrsta voćaka uzgaja se u suptropskom pojasu. Ondje uspijevaju suptropske zimzelene voćke (maslina, rogač, naranča, limun, mandarinka, četrun, grejpfrut, čadok, kumkvat, nešpola, planika) i listopadne suptropske voćke (smokva, šipak ili mogranj, kaki, žižula, kivika). Osim toga, u suptropskom pojasu uspijevaju u manjoj mjeri gotovo sve kontinentalne voćke. Tropske (zimzelene) voćke (banana, kokosov orah, ananas, anona, liči i dr.) uzgajaju se u tropskom pojasu. Posebnu skupinu čine mediteranske ili južne voćke za uzgoj kojih treba više topline.
Uzgojem voćaka ljudi su se bavili od davnine. Najprije su voćke bile uzgajane kao pojedinačna stabla, a poslije su podizani i voćnjaci. Prvi voćnjaci spominju se u Babilonu i Siriji (3000 god. pr. Kr.), Kini i Palestini (2000 god. pr. Kr.), Indiji (1280 god. pr. Kr.), Krimu (700 god. pr. Kr.), Grčkoj i Rimu (300 do 400 god. pr. Kr.). U našim krajevima voćke su uzgajali već Iliri i Kelti. U srednjem vijeku voćarstvo se razvijalo uz feudalne dvorce i samostane. U novije doba na današnjem hrvatskom obalnom području razvijalo se pod utjecajem Venecije preko statuta dalmatinskih gradova, a u kontinentalnom području osobito pod utjecajem Austrije. Razvoju voćarstva u Hrvatskoj pridonijeli su i Hrvatsko-slavonsko gospodarsko društvo i gospodarsko-šumarsko učilište u Križevcima otvoreno 1860. U Kutjevu se 1896/97. počelo s podizanjem voćarskih plantaža. Do 1906. bilo je posađeno ukupno 247 306 stabala voćaka. Od pet velikih voćnjaka najvrjednija je bila plantaža Draganlug (170 000 stabala jabuka na 497 ha), najveća i najmodernija u tadašnjoj Europi. Nakon II. svjetskog rata u Hrvatskoj su se, na društvenom sektoru, podizali novi suvremeni voćnjaci. Veći su podignuti u Slavoniji, Prigorju, Ravnim kotarima, Istri i dolini rijeke Neretve. Među njima se ističe onaj u Borincima kraj Vinkovaca, tada najveći u Europi (1000 ha, od toga 770 ha jabuka). Istodobno je stagniralo i nazadovalo voćarstvo na privatnim posjedima. Voćarstvo se nije razvijalo na ekološki najpovoljnijim položajima, a na nižim reljefno izlomljenim plohama nisu se mogli podići voćnjaci većih površina. Do 1990. voćarstvo je razvijano na nižim ravničarskim položajima, gdje su se mogle zaokružiti veće površine, ali ti položaji nisu bili dovoljno prikladni za stabilnu voćarsku proizvodnju. U to doba najgore je prošlo maslinarstvo, jer se maslina uglavnom uzgajala na privatnim posjedima, koji su u najvećoj mjeri bili na položajima manje pristupačnima za primjenu mehanizacije. Tijekom 45 godina nisu bili podizani intenzivni maslinici, pa se zbog požara, pozebe ili prenamjene poljoprivednih obradivih površina za izgradnju turističkih objekata, prometnica i stambenih naselja smanjio broj stabala i površina pod maslinom sa 6,5 milijuna stabala u 1945. na 3,5 milijuna u 1990. Od 1995. voćarstvo doživljava brz uspon, a novi se voćnjaci podižu na ekološki prikladnim položajima, uglavnom na obiteljskim gospodarstvima. Državni poticaji za unaprjeđenje voćarstva utjecali su na uvođenje novih tehnologija, sorti i sustava uzgoja. To se posebno odrazilo na razvoj maslinarstva, pa je u posljednjih 10 godina udvostručen broj stabala. God. 2008. u Hrvatskoj je bilo 6 milijuna stabala maslina. Osjetno je povećana proizvodnja mandarina pa se, uz podmirenje domaćih potreba, oko 50% izvozi. U Hrvatskoj se voćke uzgajaju na približno 80 000 ha, a ukupna proizvodnja iznosi oko 200 000 t.
Od 1,4 mlrd. ha obradivih površina u svijetu na voćnjake otpada 90 milijuna ha. Ukupna svjetska proizvodnja voća iznosi 328 milijuna tona. U sveukupnoj svjetskoj proizvodnji na pojedine kontinente otpada (u milijunima tona): na Aziju 96, Europu 75, Južnu, Srednju i Sjevernu Ameriku te Afriku po 41 do 47, na područje bivšega SSSR-a 14 i Oceaniju 4 milijuna tona. U svijetu je od svih voćaka najviše proširen uzgoj agruma, banana i jabuka. Agrumi se najviše uzgajaju u Sjevernoj i Srednjoj Americi, Aziji, Južnoj Americi i Europi. U svijetu ih je 2006. proizvedeno 114,9 milijuna tona. Banane su najzastupljenije u Aziji, Južnoj i Srednjoj Americi te Africi (81,3 milijuna tona 2007), a jabuke u Europi, Aziji i Sjevernoj Americi (64,3 milijuna tona 2007). Najveći su proizvođači voća: SAD, bivše države SSSR-a, Italija, Francuska, Njemačka, Argentina i Španjolska.
