struka(e): tekstilna tehnologija
ilustracija
VLAKNA, TEKSTILNA, ispredanje iz taline – 1. kruti polimer najlon, 2. ugrijana rešetka, 3. talina, 4. sapnica, 5. hladni zrak, 6. nit pređe

vlakna, tekstilna, izduljene (nitaste) tvorevine koje služe za izradbu složenijih tekstilnih proizvoda. Duljina im je uvijek mnogostruko veća od promjera (najmanje 100 puta, a kod većine komercijalnih vlakana i znatno više od 1000 puta); linearni oblik tekstilnih vlakana najčešće je posljedica linearnog oblika polimernih makromolekula i fibrilne nadmolekulne strukture. Prema duljini vlakna, razlikuju se vlasasta vlakna, kraća vlakna od kojih se predenjem dobiva nit neograničene duljine pogodna za tekstilnu uporabu, te filamentna vlakna, vrlo velike, gotovo neograničene duljine (sva kemijska vlakna, prirodna svila). Prema podrijetlu razlikuju se dvije glavne skupine: prirodna i umjetna tekstilna vlakna.

Prirodna tekstilna vlakna proizvod su prirodnih procesa žive (biljni i životinjski svijet) i nežive prirode (minerali). U prirodi se nalaze u obliku u kojem se mogu izravno upotrijebiti kao tekstilna sirovina (npr. pamuk, vuna) ili u takvu stanju da je njihova uporaba moguća nakon fizikalno-mehaničkih zahvata (npr. lan, juta, svila). Tri su glavne skupine prirodnih vlakana: biljna vlakna građena od celuloze, životinjska vlakna građena od bjelančevina, te mineralna vlakna silikatnoga minerala krizotila. Biljna vlakna mogu izrastati iz sjemenka (pamuk, kapok, akon), biti sastavni dio kore stabljike (lan, kudjelja, juta, ramija), plodova (kokos) ili lišća (agava). Životinjska su vlakna dlačni pokrivač (runo) nekih životinja (ovca, koza, kunić, deva, ljama, alpaka, vikunja i dr.), ili ih proizvode gusjenice svilenih prelaca pri začahurivanju i tvorbi kukuljice, u fazi pripreme za preobrazbu u leptira. U prirodi ima više vrsta svilenih prelaca (svilaca), a najvažniji je dudov svilac, koji proizvodi najkvalitetniju svilu. Vlakna drugih svilenih prelaca nazivaju se tusah, eria, anafe i dr., ovisno o vrsti svilenoga prelca. Jedini je predstavnik prirodnih mineralnih vlakana azbest.

Umjetna tekstilna vlakna nastaju industrijskom proizvodnjom. Prikladnim fizikalno-kemijskim obradbama neki se prirodni polimeri (npr. drvna celuloza, bjelančevine životinjskog i biljnoga podrijetla, kaučuk) mogu prevesti u tekući oblik (taljevinu, otopinu) i potom postupcima kemijskog ispredanja ekstrudirati u vlakna. Tako se npr. dobivaju umjetna celulozna vlakna (viskozna, acetatna, liocelna), kazeinska i zeinska. Drugu skupinu umjetnih vlakana čine vlakna od sintetskih polimera. Polimeri se sintetiziraju od monomernih spojeva koji u pogodnim uvjetima polimeriziraju u dovoljno dugačke lančane makromolekule. Tako dobiveni polimeri također se prevode u tekući oblik i potom ekstrudiraju u vlakna. Toj skupini pripadaju mnoga sintetska vlakna: poliesterska, poliamidna, poliakrilonitrilna, modakrilna, polietilenska, polipropilenska, politetrafluoretilenska, vinilalna, poliuretanska, aramidna i dr., a na tržište dolaze pod različitim trg. nazivima. Istodobnom ekstruzijom dvaju ili više polimera dobivaju se bikomponentna i višekomponentna umjetna vlakna. Posebno se mogu izdvojiti umjetna vlakna visokokvalitetnih svojstava koja se proizvode vrlo specifičnim suvremenim tehnologijama. U tu se skupinu mogu ubrojiti različita anorganska vlakna (ugljikova, borna, boronitridna, silicijevokarbidna, silikatna, keramička, staklena, metalna).

Kako bi se mogla dalje prerađivati u pređu i plošne tekst. proizvode (tkanine, pletiva, netkane tekstilije) vlakna se trebaju odlikovati određenim svojstvima (primarna svojstva): duljinom, čvrstoćom, finoćom, savitljivošću, jednoličnošću. Također je važno svojstvo međusobnoga kohezivnoga povezivanja, koje omogućuje da se iz kratkih vlakana predenjem dobije dovoljno čvrsta pređa neograničene duljine pogodna za daljnju preradbu tkanjem, pletenjem ili kojom drugom preradbenom tehnikom. Osim tih primarnih svojstava, tekstilna vlakna karakterizira i niz drugih, sekundarnih svojstava, koja ih čine prikladnima za pojedinu primjenu: finoća, sjaj, mogućnost upijanja vlage, bojenja, zadržavanja topline, propusnosti zraka, zadržavanja oblika nakon djelovanja sila i postupaka njege i održavanja, otpornost prema povišenim temperaturama, gorenju, Sunčevu i drugim zračenjima, različitim kemikalijama i mikroorganizmima i dr.

Citiranje:

vlakna, tekstilna. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 16.4.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/vlakna-tekstilna>.