Vjazemski (Vjazemskij) [v’a'z’imsk’ij], Pjotr Andrejevič (Pëtr Andreevič), ruski pjesnik (Moskva, 23. VII. 1792 – Baden-Baden, Njemačka, 22. XI. 1878). Bio je knez, odgojen u dvorjanskoj obitelji, Karamzinov štićenik. Sudionik bitke kod Borodina 1812. U Varšavi je 1820. surađivao s poljskim intelektualnim krugom. Bio je blizak dekabristima, ali se već 1830. vratio u državnu službu, pa je 1856–58. bio cenzor u Ministarstvu prosvjete. Nakon 1863. živio je u inozemstvu. Nastupio je kao libertinski pjesnik i satiričar, blizak novinskomu jeziku. Postao je vodećim zagovornikom ruskog romantizma, pa je njegov programatski tekst Razgovor nakladnika i klasika... (Razgovor meždu izdatelem i klassikom...) objavljen kao predgovor Puškinovoj poemi Bahčisarajska česma (Bahčisarajskij fontan, 1823). Romantični program sadrže i Pisma iz Pariza (Pis’ma iz Pariža, 1826–27). U 1840-ima uzmaknuo je pred naletom kritike, koja je zagovarala realizam, i priklonio se konzervativnomu krugu i monarhistima.
