struka(e):

viša sila (vis maior), događaj (okolnost, činjenica) koji nastaje izvan sfere djelovanja subjekta i neovisno o njegovoj volji, ima moć jaču od moći subjekta, ne može se predvidjeti, otkloniti ni izbjeći. Učinak više sile u građanskom pravu sastoji se u pravilu u isključenju odgovornosti za štetu, bez obzira na to odgovara li se po pravilima o subjektivnoj ili o objektivnoj odgovornosti. Pojam viša sila u pravnoj teoriji i sudskoj praksi različito se shvaća. Objektivno shvaćanje naglasak stavlja, s jedne strane, na izvanrednost (atipičnost, neuobičajenost) događaja koja ga čini nepredvidivim i stoga neotklonjivim, a s druge strane zahtijeva da je riječ o događaju koji nastaje izvan subjekta, odnosno izvan sfere njegova djelovanja; slabost je toga shvaćanja u tome što nije uvijek lako razgraničiti koji je događaj izvanjski, a koji potječe iz sfere subjekta. Subjektivno shvaćanje naglasak stavlja na ponašanje i sposobnosti subjekta pa višom silom smatra svaki događaj koji subjekt ni uz najviši stupanj pozornosti nije mogao predvidjeti, spriječiti ni otkloniti; loša je strana toga shvaćanja u tome što gotovo potpuno briše razliku između viših sila i slučaja. Hrvatski propisi prihvaćaju mješovito shvaćanje te traže postojanje ovih elemenata: događaj (okolnost) mora biti izvanjski, a može biti riječi o prirodnom događaju (npr. potres, poplava, udar groma, odron kamenja i sl.), ali i o ljudskoj radnji (npr. rat, nemiri, napad naoružane osobe, podmetnuti požar i sl.); događaj mora za subjekta biti neočekivan, izvanredan, atipičan, i stoga nepredvidiv; događaj mora biti snažnije sile od sile subjekta, tako da ga subjekt, i da ga je mogao predvidjeti, nije mogao otkloniti ili izbjeći.

Citiranje:

viša sila. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/visa-sila>.