visoki napon, elekrični napon između dvaju vodiča električnoga sustava ili između vodiča i tla (zemlje) koji je obično viši od 1 kV. Za visoki napon treba ispuniti zahtjeve s obzirom na sigurnost (npr. zbog opasnosti električnoga udara) i izolaciju (npr. zbog mogućnosti preskoka iskre). U izmjeničnim mrežama za prijenos električne energije visoki napon je viši u području od 110 do 500 kV, a vrlo visoki napon viši je od 500 kV (u istosmjernim električnim mrežama za prijenos električne energije primjenjuje se isključivo visoki napon, obično oko 400 kV ili viši). U električnim mrežama u zgradama, prema preporuci Međunarodne elektrotehničke komisije, visoki je napon izmjenični napon viši od 1000 V i istosmjerni napon viši od 1500 V (niskim naponom smatra se izmjenični napon u području 50 do 1000 V i istosmjerni napon u području 120 do 1500 V). U električnim postrojenjima i uređajima visoki je napon izmjenični napon viši od 1000 V; glede različitih zahtjeva i vrste dielektričnih ispitivanja, oprema se s obzirom na napon razvrstava u tri područja: područje A (1 do 52 kV), područje B (52 do 300 kV), područje C (iznad 300 kV). U elektronici se visokim smatra svaki napon veći od 100 V, npr. od izmjeničnoga napona od nekoliko stotina volti za napajanje pozadinske rasvjete monitora pa do istosmjernoga napona od 30 do 500 kV za napajanje rendgenskih cijevi. Za čovjeka (sa suhom i neoštećenom kožom) smrtonosni izmjenični napon frekvencije 50 Hz može biti već 50 V, a istosmjerni već 75 V.
