Visconti [visko'~], Ennio Quirino, talijanski klasični arheolog (Rim, 1. XI. 1751 – Pariz, 7. II. 1818). Doktor kanonskog i rimskoga prava, radio u Vatikanskoj knjižnici, 1784. naslijedio oca, Giovannija Battistu Antonija Viscontija, na mjestu kustosa Kapitolijskoga muzeja u Rimu i papinskoga prefekta za starine. S ocem je započeo, a sam dovršio katalog papinske zbirke starine (Piov i Klementov muzej – Museo Pio-Clementino, I–VII, 1782–1807). Od 1798. ministar unutarnjih poslova te konzul Rimske Republike, a nakon ponovne uspostave papinske vlasti u Rimu emigrirao je u Pariz, gdje je 1799. postao kustosom antičke zbirke u Louvreu; od 1803. bio član i profesor Francuskog instituta. Posebno se bavio grčkom i rimskom ikonografijom te grčkim i rimskim kiparstvom za koje je bio vodeći stručnjak svojega doba. Ostala značajnija djela: Kiparstvo u palači vile Borghese (Sculture del palazzo della Villa Borghese, I–II, 1796), Grčka ikonografija (Iconographie grecque, I–III, 1811), Rimska ikonografija I. (Iconographie romaine I, 1817).
