Vidaković, Milovan, srpski književnik (Nemenikuće, 1780 – Pešta, 28. X. 1841). Bio gimnazijski profesor u Novom Sadu te privatni učitelj. Autor nekoliko biblijskih didaktičnih spjevova, među kojima se ističe Historija o prekrasnom Josifu (1805), te pustolovno-sentimentalnih romana s povijesnom pozadinom srpskoga srednjovjekovlja, nastalih u duhu europskoga sentimentalizma XVIII. stoljeća, ali i baroknoga romana i modusa romanse općenito (mnogobrojni zapleti i obrati, prepoznavanja i prerušavanja): Usamljeni junoša (1810), Velimir i Bosiljka (1811), Ljubomir u Jelisijumu (I–III, 1814–23), Kasija carica (1827). Njima je stekao status utemeljitelja te vrste u srpskoj književnosti.