Veža, Mladen, hrvatski slikar, grafičar i ilustrator (Brist kraj Makarske, 7. II. 1916 – Zagreb, 18. II. 2010). Diplomirao 1937. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (V. Becić), na kojoj je 1978–81. bio profesor. Svoj bogati slikarski opus započeo je u tradiciji J. Račića, M. Kraljevića i V. Becića (Gospođa u crnom, 1938). Značajke su njegovih ranih radova u ulju snažan kolorizam i dramatsko tumačenje sadržaja (Autoportret, 1942). Postupno se priklonio kolorističkomu realizmu, slikajući prizore maštovito komponiranih mrtvih priroda i interijera, krajolika iz okolice Makarske i pariških veduta (Motiv iz Brista, 1949; Place de la Concorde, 1950). Oko 1955. mijenja izraz, eklektički asimilirajući različite poetike u izvornu sintezu s naglaskom na grafički element i stilizaciju (Omiš, 1960). Na slikama velikih formata i mnogobrojnim crtežima i grafikama izrađivao je maštovite figuralne kompozicije s prikazima dalmatinskog folklora (ciklus Otisci iz djetinjstva). Radio zidne dekoracije i plakate, opremao i ilustrirao književna djela. Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1993). Donacija M. Veže otvorena je za javnost u Zaostrogu 1989.
