struka(e):

vezir (tur. < arap. wazīr: nosač; pomagač, zamjenik), u islamskim državama, od srednjeg vijeka nadalje, najviši državni dostojanstvenik, vladarov pomoćnik i zamjenik u upravljanju državom. Riječ vezir u arapskom označava osobu koja »nosi teret«, tj. pomaže drugoj osobi (u Kuranu Aron je Mojsijev vezir), a termin su u političku službu uveli kalifi Abasidi (oko 750) po uzoru na perzijske Sasanide, iako u početku često dolazi do zamjene pojmova vezir i katib. Nakon pada Bagdadskoga Kalifata 1258. preuzeli su ju i drugi islamski vladari. U osmanskoj državi, po ugledu na Seldžuke, vezirsku je čast ustanovio osmanski beg Orhan (oko 1350). Bilo je više vezira, koji su ulazili u carsko vijeće (→ divan) na čelu kojega je stajao veliki vezir. U XVI. st. bila su četiri vezira; oni su bili vrhovni vojskovođe (→ serasker). Za vladavine Sulejmana II. Kanunija neki beglerbezi dobili su naslov vezira (»paše s tri tuga«), a poslije su ga redovito imali u svim pašalucima (npr. vezir u Bosni). Veliki je vezir kod Osmanlija bio glavni sultanov savjetnik, te je, osobito za vladavine nesposobnih sultana, vodio sve državne poslove. On je čuvao državni pečat, predsjedao Divanu, katkad bio vrhovni vojskovođa (tada je dobivao naziv serdar-i-ekrem). U doba najvišeg uspona osmanske moći gotovo svi istaknuti veliki veziri bili su rodom iz južnoslavenskih zemalja. Katkad su ih sultani, nezadovoljni njihovom službom, dali pogubiti pa je tako Selim I. u svojoj osmogodišnjoj vladavini (1512–20) dao smaknuti čak sedmoricu vezira. U reformama započetima 1835., kada je u Osmanskom Carstvu bila oblikovana vlada kao vijeće ministara po europskom uzoru, veliki vezir postao je predsjednik vlade, podređen samo sultanu. Arapske zemlje, koje su se u XIX. i XX. st. odcijepile od Osmanskoga Carstva, davale su ministrima službeni naziv vezir. U pojedinim islamskim zemljama (npr. u Pakistanu, Afganistanu, Iranu i arapskim zemljama) vezirima se i danas nazivaju ministri i premijeri (»prvi među ministrima«).

Citiranje:

vezir. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/vezir>.