Verrocchio [ver:ɔ'k:io], Andrea del (pravo ime Andrea di Michele di Francesco Cione), talijanski kipar, slikar i zlatar (Firenca, 1435. ili 1436 – Venecija, 7. X. 1488). Polazeći od izrazito naturalističke modelacije zreloga Donatellova stila, uvrstio se među dominantne osobnosti firentinskoga kiparstva druge polovice XV. st. Radio je u drvu i mramoru, no glavni mu je materijal bio bronca, koju je majstorski obrađivao. Izradio je mladenački lik Davida s odrubljenom Golijatovom glavom (1476), skupinu Krist s nevjernim Tomom (1466–83) za nišu na pročelju firentinske crkve Or San Michele, a za Veneciju spomenik kondotijera Bartolommea Colleonija (1494–88), kojemu je dao prkosan izraz ratnika na snažno modeliranu konju; kip je 1495. postavljen pred crkvu sv. Petra i Pavla na postolje koje je načinio Alessandro Leopardi. Poznato je nekoliko njegovih portretnih poprsja (Dama s buketićem cvijeća, 1475), sitne plastike (Putto s dupinom, 1476) i nadgrobnih spomenika (Francesce Pitti-Tornabuoni u crkvi Sta Maria Novella u Firenci, 1477). Kao slikar na glasu vodio je u Firenci vrlo plodonosnu radionicu, u kojoj su učili i radili Leonardo da Vinci, P. Perugino, D. Ghirlandaio, S. Botticelli i dr. Među malobrojnim njegovim sačuvanim slikama ističu se Majka Božja s Djetetom (1468–70) i Krštenje Kristovo (oko 1474–75); lik lijevog anđela i dijelove krajolika izveo je Leonardo da Vinci. Slikarski radovi svjedoče o ruci kipara, usmjerenoga ponajprije na plastičnu modelaciju likova. Velik broj crteža kredom, perom i srebrnom pisaljkom pokazuje njegovu sklonost prema studijskom pristupu prirodi i naglašavanju bitnoga. Kao zlatar izradio je velik broj predmeta primijenjene umjetnosti (posuđe, svijećnjaci, ukrasne kopče, zvona i dr.).
