Vergerije, Petar Pavao, st. (Petrus Paulus Vergerius), hrvatski humanist, pedagog i crkvenopolitički pisac (Kopar, 23. VII. 1370 – Budim, 8. VII. 1444). Studirao u Bologni, Firenci i Padovi, gdje je predavao logiku. Radio je u službi Rimske kurije (1406–17). Bio je tajnik papa Inocenta VII. i Grgura XII., a potom, 1418., iz nepoznatih razloga, kao poeta laureatus otišao na dvor madžarsko-hrvatskoga kralja Sigismunda u Budimu; 1437., nakon Sigismundove smrti, istupio iz službe. Za boravka u Hrvatsko-Ugarskom Kraljevstvu uspostavio je prvi humanistički krug, oko kojega će se poslije okupljati I. Vitez od Sredne, Jan Panonac, Antun i Faust Vrančić, S. Brodarić i dr. Najpoznatije je Vergerijevo djelo najutjecajniji renesansni pedagoški traktat O plemenitu vladanju i slobodnim studijima (De ingenuis moribus ac liberalibus studiis, 1402., objavljen 1470), u kojem preporučuje suvremenicima samodisciplinu i umjerenu askezu. O popularnosti djela svjedoči oko 150 rukopisa iz XV. i XVI. st., a samo na talijanskom području postoji više od 30 inkunabula. Ostala su mu značajnija djela Petrarkin životopis (Petrarchae vita), rasprava Govori za sv. Jeronima (Orationes pro sancto Hieronymo); pisao je i latinske stihove, autor je spisa o metrici (De arte metrica), drame Paulus terencijevskoga tipa, različitih crkvenih spisa i povijesnih prikaza, a njegovom je zaslugom objavljen Petrarkin latinski spjev Africa.
