TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Venera

ilustracija
VENERA, Milska Venera, Pariz, Louvre

Venera (latinski Venus, od venus: dražest; ljubav, ljubavni užitak), u klasičnoj rimskoj religiji božica ljubavi i ljepote, mitska žena Marsova, mati Kupidonova. Pretpostavlja se da je od V. st. pr. Kr. u Laviniju (Lacij) počela pretvorba Venere, italske božice vrtova i povrća, možda i spolnoga nagona, u helenizirani lik izjednačen s Afroditom. Oslovljavali su ju kao božicu koja ugađa (Obsequens), ili ne ugađa (Calva), koja je plodna hraniteljica (Alma). Prema mitu, s Trojancem Anhizom rodila junaka Eneju. Kako je rimski rod Julijevaca izvodio podrijetlo od Enejina sina Jula, Venera je istodobno štovana i kao pramajka toga roda (Venus Genetrix: Venera Roditeljica). U Rimu su ju izjednačavali s božicom odvodnoga prokopa Kloacinom (Venus Cloacina), poslije i s mjesnom božicom smrti Libitinom (Venus Libitina), a na Siciliji s Prozerpinom (Venus Proserpina). U Rimu je pokraj Cirka Maksima bio podignut hram Venere Obsequens (295. pr. Kr.), na Kapitoliju hram Venere Ericine, inače štovane na sicilskoj gori Eriksu, a na Julijevskom forumu (46. pr. Kr.) hram Venere Roditeljice. – Čest motiv u likovnim umjetnostima (Medicejska Venera, Kapitolijska Venera, Miloska Venera, pompejske freske) posebice u renesansnom i baroknom slikarstvu (S. Botticelli, Tizian, P. P. Rubens, Velázquez). – Od kasne antike do renesanse Venera je omiljelo božanstvo ljubavi, uz ostalo i filozofske.

Citiranje:
Venera. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 8. 8. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=64245>.