bazilijanci, redovnici u Katoličkoj crkvi koji žive prema pravilu sv. Bazilija Velikoga, službeni naziv red sv. Bazilija Velikoga (lat. Ordo sancti Basilii Magni, akronim OSBM). Tim su se imenom nazivali već u srednjem vijeku svi monasi bizantskog obreda, osobito oni na Siciliji i na jugu talijanskoga poluotoka. Poslije se upotrebljava i za armenske redovnike melkite, ujedinjene s Rimom, a najviše se udomaćilo i raširilo za redovnike kod Ukrajinaca i Bjelorusa u Velikoj kneževini Litvi nakon Brestlitovske unije (1596). Bazilijanci latinskog obreda pojavili su se u XVI. st. u Španjolskoj, ali su poslije nestali. Ukrajinski bazilijanci u XVII. i XVIII. st. sudjeluju kao savjetnici ili suradnici u redakciji hrvatskih knjiga na bosanskoj ćirilici i glagoljici, a također kao vizitatori ili kandidati za biskupa u pitanjima unijata u Hrvatskoj. Redovnice sv. Bazilija (bazilijanke) iz Ukrajine otvaraju 1915. samostan u Križevcima, još nekoliko samostana u Hrvatskoj, te samostane u Srijemu i Bačkoj. God. 1951. ujedinjene su u jednu europsku provinciju, s privremenim sjedištem u Osijeku, a 1968. odvojene su osječka provincija i hrvatska viceprovincija sa sjedištem u Križevcima.
