struka(e): |

vazal (kasnolat. i srednjovj. lat. vassallus < kasnolat. vassus: sluga, iz galskoga), podanik franačkoga kralja, poslije i ostalih europskih vladara, koji od kralja dobiva posjed u leno (feud), obvezujući se prisegom, koja je uključivala i religiozne sadržaje, na vjernost i vojnu pomoć. Takvi su se odnosi počeli razvijati od VII. st. Iznevjeri li se vazal svojemu lenskomu gospodaru (felonija), ovaj mu može oduzeti imanje i dati ga drugomu. Izravni kraljev vazal može dati dijelove svojega posjeda u leno drugomu, koji tako postaje njegovim vazalom. Vazalni odnosi gube se početka novoga vijeka. – U prenesenom smislu, svaka podčinjena, ovisna osoba; podanik, podložnik, slugan. Vazalom se označuje i država koja je u podređenom, vazalskom položaju prema snažnijoj državi sizerenu.

Citiranje:

vazal. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/vazal>.