Vasconcelos [vɐškõsε'luš], Mário Cesariny de, portugalski pjesnik i slikar (Lisabon, 9. VIII. 1923 – Lisabon, 26. XI. 2006). Studirao primijenjenu umjetnost u Lisabonu, potom boravio na specijalizaciji u Parizu; studirao i glazbu. U Parizu upoznao A. Bretona; nakon povratka u domovinu priklonio se Lisabonskoj nadrealističkoj skupini (1947), s kojom se nakon godine dana razišao te osnovao vlastitu, disidentsku skupinu (Grupo Surrealista Dissidente). Najpoznatiji je predstavnik portugalskoga nadrealizma. Pisao je pjesme, romane, kazališna djela, eseje, književne i likovne kritike te objavio mnoge prijevode, a bavio se i likovnom umjetnošću. Njegovo djelo odlikuje duhovito poigravanje riječima i sustavno razaranje »sitnih mitova građanskoga društva«. Značajnija djela: zbirke pjesama Vidljivo tijelo (Corpo Visível, 1950), Smrtna kazna (Pena Capital, 1957), Spaljeni grad (A Cidade Queimada, 1965); roman Gorostasnica (Titânia, napisan 1953., objavljen 1977); knjiga kritičkih eseja Crni Djevac (O Virgem Negra, 1989) i dr.
