varijacija (lat. variatio: mijenjanje; različitost).
1. Promjena u izgledu, svojstvima, rasporedu, odvijanju nečega (npr. varijacije boje kose, varijacije glasa, tlaka).
2. U glazbi, uporaba modificiranoga ponavljanja određenoga motivsko-tematskog tonskog sklopa, najčešće teme. Sreće se u različitim glazbenim kulturama te tijekom cijele povijesti zapadne umjetničke glazbe, gdje od XVI. st., kada nastaju prvi nizovi varijacija, postaje važnim skladateljskim postupkom u instrumentalnoj glazbi. Variranjem se preinačuju neki melodijski, ritamski ili harmonijski elementi polaznoga tonskog sklopa, a neki ostaju nepromijenjenima radi zadržavanja sličnosti, npr. melodijska linija (cantus firmus u polifonskom slogu ili basovski ostinato), harmonijska progresija ili melodijska, odnosno formalna okosnica teme. Od polovice XVIII. stoljeća varijacije su najčešće u glazbenom obliku teme s varijacijama, dok kasniji razvoj ide u smjeru sve slobodnijega variranja, npr. u slučaju karakternih varijacija, u kojima se pojedine varijacije razlikuju po karakteru kako međusobno tako i u odnosu na temu. Niz varijacija može biti samostalna skladba ili dio neke cikličke cjeline, a tema može biti izvorna ili preuzeta od nekoga drugog skladatelja, ali i neka popularna melodija.
3. Drugačiji oblik nečega, bez promjene bitnih svojstava (npr. varijacije šahovske igre).
4. U biologiji, svako odstupanje od tipičnih obilježja jedne određene biljne ili životinjske skupine (vrste, podvrste, rase, populacije). Varijacija nastala pod utjecajem vanjskih čimbenika naziva se modifikacija, a varijacija prouzrokovana promjenama u genetičkom materijalu mutacija. Novonastali organizmi nazivaju se varijante.
5. U matematici → kompleksije; račun varijacija
