struka(e):
ilustracija
VAGON, putnički AT (Gredelj d.o.o., Zagreb)
ilustracija
VAGON, putnički, spavaći (Gredelj d.o.o., Zagreb)
ilustracija
VAGON, putnički, unutrašnjost spavaćega vagona (Gredelj d.o.o., Zagreb)
ilustracija
VAGON, putnički, unutrašnjost vagona s ležajevima (Gredelj d.o.o., Zagreb)
ilustracija
VAGON, putnički, unutrašnjost vagona sa sjedalima (Gredelj d.o.o., Zagreb)
ilustracija
VAGON, teretni, niskopodni plitki vagon
ilustracija
VAGON, teretni, otvoreni vagon
ilustracija
VAGON, teretni, vagon-cisterna

vagon (engl. waggon < niz. wagen).

1. Željezničko vozilo bez vlastitoga pogona, namijenjeno prijevozu putnika (putnički vagon), robe i životinja (teretni vagon). U osnovi se sastoji od vagonskoga sanduka, koji čini okvir sanduka te nadgrađe s prostorom za putnike, teret i ostalu opremu. Okvir sanduka nosi vozno postolje, vučno-odbojne uređaje, kočnicu i dio opreme. Glavni je element voznoga postolja osovinski sklop, koji se sastoji od osovine i dvaju kotača, a kod vagona s pločastim kočnicama (disk-kočnicama) i jedne ili više kočnih ploča. Kod manjih vagona postolje ima obično dva, rjeđe tri osovinska sklopa, spojena izravno preko ležajeva, opruga i prigušnih elemenata na okvir sanduka. Vagoni za prijevoz težih tereta imaju četiri, šest ili više osovinskih sklopova, raspoređenih u najmanje dva okretna postolja, tj. okvira s parom osovinskih sklopova na malom razmaku, oprugama i prigušnim elementima, koji se mogu zakretati oko vertikalne osi i tako omogućuju lakši prolazak vagona zavojem. Na krajevima vagona nalaze se uređaji za međusobno spajanje vagona u kompoziciju te prigušivači udara (odbojnici). Svi vagoni danas su opremljeni pneumatskim papučnim kočnicama (kočnim umetcima pritišću na kotač) ili pločastim kočnicama (kočnim oblogama pritišću na ploče učvršćene na osovinu kotača), a vagoni za brzine veće od 160 km/h i elektromagnetskim kočnicama, koje kočnim oblogama pritišću na tračnicu; vagonske su kočnice obično povezane u zajednički kočni sustav cijeloga vlaka.

Kolski sanduk putničkih vagona obično leži na dvama okretnim postoljima, čime se ujedno postiže mirnija vožnja; duljina je takvih vagona između 18 i 26 m. Vagon sa sjedalima (putnički vagon u užem smislu) gradi se s odjeljcima za šest do osam putnika (→ kupe) i prolazom sa strane, ili bez odjeljaka, sa sjedalima raspoređenima u nizove i središnjim prolazom, npr. kao u autobusu. Uglavnom je jednokatan, a u novije doba i dvokatan. Može biti raznovrsno opremljen (grijanje, ventilacija, klimatizacija, pojačala signala mobilne telefonije, internetski priključak i sl.), pa se prema stupnju udobnosti razvrstava na vagone prvoga ili drugoga razreda, dok se vagoni s dodatno povećanim komforom posebno označavaju (npr. u Hrvatskoj InterCity, oznaka IC, i EuroCity, EC). Prvi vagoni sa sjedalima bili su maleni i neudobni, dok je velik napredak takvih vagona učinio G. M. Pullman sagradivši oko 1850. udoban četveroosovinski vagon, koji je i danas pojam vrsnoga komfora (→ pulman). Vagon s ležajevima (kušet-kola; oznake Ac i Bc) ima odjeljke uređene tako da 4 do 6 putnika danju sjedi u naizgled običnim sjedalima, koja se noću mogu presložiti u ležajeve, po 2 do 3 s jedne strane, jedan iznad drugoga. Spavaći vagon (spavaća kola; WL) predviđen je samo za noćna putovanja, pa je podijeljen u odjeljke u kojima se nalaze 2 do 3 preklopne postelje. U vagon-restoranu (WR) poslužuju se topla hrana i pića, u vagonu s bifeom (AR) suha hrana i pića, a u vagonu s barom samo pića. Prtljažni vagon (službeni vagon; Ds) služi za prijevoz službenih osoba, službene pošte, hitne robe te prtljage koju putnici zbog njezine veličine ne mogu ili ne smiju unositi sa sobom u vagon (npr. bicikli). Važne osobe i njihova pratnja putuju u salonskom vagonu; u tu se vrstu vagona ubrajaju i vagoni s jednim ili više odjeljaka koji služe kao dvorane za sastanke i sl. U novije su doba u prometu vagoni koji su prilagođeni prijevozu invalida u invalidskim kolicima. Vagon za prijevoz pratećih automobila također se svrstava među putničke vagone, kojima odgovara prema svojim voznim svojstvima, a često se nalazi u sastavu putničkoga vlaka.

Konstrukcija teretnih vagona prilagođena je namjeni i vrsti robe koja se prevozi. Ti vagoni imaju 2, 4, 6 ili više osovina, nosivosti su obično 25 do 75 t, duljine 9 do 18 m, a u zglobnoj izvedbi i više. Zatvoreni vagon namijenjen je prijevozu općega tereta koji mora biti zaštićen od vremenskih utjecaja; neki od takvih vagona posebno su prilagođeni prijevozu žitarica, žive stoke i dr., a mogu imati i pomične bočne stranice, čelna vrata za ukrcaj cestovnih vozila te dvije ili tri platforme (posebni zatvoreni vagon). Otvoreni vagon prevozi opći teret koji ne mora biti zaštićen od vremenskih utjecaja, a roba se ukrcava odozgo, kroz bočna vrata, ili na mjestu čelne prijeklopne stranice; može imati i neravan pod s otvorima za iskrcaj sipkoga tereta, npr. rude, ugljena, koksa, šljunka i sl. (posebni otvoreni vagon). Plitki vagon ima prijeklopne niske stranice i kratke stupce, a namijenjen je prijevozu lakših komadnih tereta i manjih kontejnera. Niskopodni plitki vagon ima kotače maloga promjera i spušteni pod; namijenjen je prijevozu posebnoga tereta, vozila, kontejnera, koluta limova i dr. Vagon-hladnjača toplinski je izoliran, nisku temperaturu može zadržati i do 5 dana uz pomoć spremnika leda ili rashladnih uređaja, a namijenjen je prijevozu pokvarljive robe (svježega mesa, ribe, voća, povrća i dr.). Vagon-cisterna namijenjen je prijevozu tekućina i plinova; može imati uređaje za grijanje spremnika i iskrcaj pod tlakom. Posebni vagoni obuhvaćaju vagone za prijevoz vrlo velikog i teškoga tereta, vagone sa spremnicima za praškasti i zrnasti teret, itd.

Među vagone se ubraja i vagonet, maleni vagon koji se rabi kod uskotračnih industrijskih, šumskih, rudarskih i sličnih željeznica za prijevoz sirovina i materijala.

2. Stara mjerna jedinica mase, vrijednosti 10 t = 104 kg.

Citiranje:

vagon. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/vagon>.