ušljivost (pedikuloza), parazitarna bolest uzrokovana ušima iz por. Pediculidae. Glavni je simptom svrbež zahvaćenoga područja (nastaje zbog uboda ušiju, koje se hrane krvlju), a zbog grebenja mogu nastati gnojne infekcije, kraste i ožiljci. Siva uš (Pediculus humanus capitis) uzrokuje ušljivost glave, najčešće u djece predškolske i školske dobi. Bolest se obično prenosi češljem, kapom ili izravnim prelaskom uši s glave na glavu. Siva uš čvrsto se hvata za vlas, a ženka na donji dio vlasi odlaže jajašca (gnjide), iz kojih se za 15 dana razviju spolno zrele uši. Ušljivost se liječi lokalnom primjenom pedikulocida (permetrin, piretrin i malation), češljanjem mokre kose ili peroralnim lijekovima. Bijela ili prtena uš (Pediculus humanus corporis) uzrokuje ušljivost trupa; najčešće se javlja u uvjetima niskoga higijenskog standarda. Bijela uš pretežito živi u unutarnjim šavovima odjeće, gdje ženka odlaže jajašca, a na kožu čovjeka dolazi radi hrane. Bolest se širi zaraženom odjećom, rubljem ili posteljinom. Bijela uš može biti prijenosnik uzročnika pjegavoga tifusa, rovovske i povratne groznice, pa je njezino uklanjanje vrlo važno (redovitom dezinsekcijom odjeće i posteljine pranjem na povišenoj temperaturi ili na pari, a iznimno pedikulocidima). Stidna uš (Phthirius pubis) napada kožu pubične regije, ali može napasti i druge kosmate dijelove tijela (obrve, trepavice, brada, pazuho). Najčešće se prenosi spolnim putem, ali se može prenijeti posteljinom i ručnikom. Pojava karakteristične plavkaste mrlje na prsima, trbuhu ili natkoljenicama (macula cerulea) znak je infestacije. Liječi se lokalno primjenom pedikulocida, a važno je istodobno liječiti partnera zaražene osobe.
