Uspenski, Boris Andrejevič

Uspenski (Uspenskij) [usp’e'nsk’ij], Boris Andrejevič (Andreevič), ruski književni i kulturni teoretičar (Moskva, 1. III. 1937). Diplomirao je u Moskvi, gdje je i radio do 1982., nakon čega je gostovao na sveučilištima u Austriji i SAD-u, a od 1993. bio je redoviti profesor na Sveučilištu u Napulju. Autor je mnogobrojnih radova iz područja lingvistike i kulturno-umjetničke semiotike, te povijesti ruskog i staroslavenskog jezika. Bio je pripadnik Moskovsko-tartuske škole. Izabrana djela (Izbrannye trudy) u tri knjige objavljena su mu u Moskvi 1994–97. Poput svojega bliskoga suradnika J. M. Lotmana, Uspenski je kulturu smatrao semiotičkim sustavom ostvarenim u pojedinačnim djelima, pri čem se pojam »teksta« rabi u općem semiotičkom smislu, koji uz književna uključuje i djela iz drugih kulturno-umjetničkih područja. Osobito je utjecajan njegov rad na pojmu umjetničke kompozicije i gledišta, koji je razvijao od Poetike kompozicije (Poêtika kompozicii, 1970). Ostala su mu značajna djela O semiotici ikone (O semiotike ikony, 1971), Semiotika umjetnosti (Semiotika iskusstva, 1995) i dr.

Citiranje:
Uspenski, Boris Andrejevič. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 13. 7. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=63424>.