struka(e):
Upīts, Andrejs
latvijski književnik
Rođen(a): Skriveri, 4. XII. 1877.
Umr(la)o: Riga, 17. XI. 1970.

Upīts [u'pi:ts] (Upitis), Andrejs, latvijski književnik (Skriveri, 4. XII. 1877Riga, 17. XI. 1970). Rođen u obitelji bezemljaša, bio je samouk; položivši učiteljski ispit, radio je kao učitelj u Rigi. Djelovao je i kao kritičar i urednik. Počeo je objavljivati 1908., najprije članke o latvijskoj narodnoj umjetnosti, potom romane, zbirke novela i pjesama, povijesne drame i komedije, polemičke i teorijske članke, povijest latvijske književnosti i knjige za mladež. Posljednji, polemički tekst objavio je 1967. Kao komunist bio je u predsovjetsko doba zatvaran i zabranjivan; za sovjetske vladavine istaknuo se i kao političar, te su mu mnoga djela postala obavezna školska lektira. U književnosti se priklonio marksističkomu historicizmu; zaslužan je za razvoj latvijskoga povijesnog romana. U dramama je razvijao lik pozitivnoga junaka koji je u sukobu s društvom. Njegov se esej Proleterska kultura (Proletāriskā mākslā, 1920) smatra najopsežnijim radom o načelima socijalističkoga realizma. Najboljim se smatra njegov roman Zelena zemlja (Zaļā zeme, 1945; dramatiziran 1950). Po stilu se često uspoređuje s francuskim naturalistima.

Citiranje:

Upīts, Andrejs. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/upits-andrejs>.