umjetničko klizanje, športska grana u kojoj klizači na ledu plešu i izvode likove i skokove. Koristi se ovalno klizalište duljine 56 do 60 m i širine 26 do 30 m. Umjetničko klizanje sastoji se od triju disciplina u kojima suci ocjenjuju točnost i ljepotu izvedbe prema Međunarodnom sustavu ocjenjivanja (International Judging System –akr. IJS) uvedenom 2004. To su natjecanja pojedinaca (zasebno muškaraca i žena), športskih parova i natjecanje u plesu na ledu. Natjecanja pojedinaca održavaju se u dva dijela. U natjecanju obveznih likova ili kratkom programu u trajanju od dvije minute, natjecatelj mora izvesti tri od devet obveznih likova, koje sudačko povjerenstvo određuje dan prije natjecanja. U slobodnom sastavu u trajanju od 5 min, odnosno 4 min za žene, pojedinci u skladu sa slobodno odabranom glazbom izvode elemente klizanja prema sklonostima i znanju. Ocjenjuju se dvjema ocjenama, jednom za tehničku izvedbu, a drugom za umjetnički dojam. U natjecanju športskih parova kratki program traje 2 min, a slobodni sastav 5 minuta.
Natjecanje u plesu na ledu održava se u obveznim plesovima i slobodnom plesu, a svaki se ples posebno ocjenjuje. U obveznom dijelu parovi izvode tri plesa sa zadanim koracima i ritmom, a nakon toga pleše se četvrti, obvezni ples s originalnim koracima po zadanom ritmu. Slobodni plesni program traje 4 minute. Ocjene se daju za tehničku izvedbu i umjetnički dojam.
Međunarodna klizačka federacija (International Skating Union, akronim ISU) osnovana je 1892. Prvo europsko prvenstvo održano je 1891., a svjetsko prvenstvo 1896. Umjetničko klizanje na programu je OI od 1924. Hrvatski klizački savez osnovan je 1939. u Zagrebu, a od 1992. član je ISU. U Hrvatskoj je prva površina s umjetnim ledom uređena na Šalati u Zagrebu 1961. Najveći uspjeh hrvatskog klizanja srebrna je medalja S. Dubravčić na europskom prvenstvu 1981. Međunarodno klizačko prvenstvo Zagreba počelo se održavati 1967., a od 1973. naziva se Zlatna pirueta.
