struka(e):
Batjuškov, Konstantin Nikolajevič
ruski pjesnik
Rođen(a): Vologda, 29. V. 1787.
Umr(la)o: Vologda, 19. VII. 1855.

Batjuškov [ba't’uškəf], Konstantin Nikolajevič (Nikolaevič), ruski pjesnik (Vologda, 29. V. 1787Vologda, 19. VII. 1855). Gojenac stranih internata, činovnik i diplomat u Italiji. Kao volterijanac i satiričar, skovao je podrugljiv pojam »slavjanofila«. Anakreontik i hedonist (Moji penati – Moi Penaty, 1811–12), nakon ratnog iskustva (Prijelaz Rajne – Perehod čerez Rejn, 1814) elegičar (Moj genij, 1815; Taurida – Tavrida, 1817; Umirući Tasso – Umirajuščij Tass, 1817). I prijevodima unio u rusku kulturu renesansni duh. »Plastičnošću« jezika, »talijanskom« lakoćom, odustajanjem od »slavjanskih« arhaizama, pridonio reformi ruskog jezika.

Citiranje:

Batjuškov, Konstantin Nikolajevič. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/batjuskov-konstantin-nikolajevic>.