trockizam, sustav idejnih i političkih koncepcija socijalizma koje je utemeljio L. Trocki. Pojam je prvi rabio V. I. Lenjin u pejorativnome polemičkom smislu, određujući teoriju socijalizma mladoga Trockoga »praznom frazom«. U sličnom je određenju trockizam ostao i u krugu socijalista (A. A. Zinovjev, L. B. Kamenjev, N. I. Buharin, J. V. Staljin), koji su ga određivali rušilačkom strujom suprotnom lenjinizmu. Trocki se isprva protivio Lenjinovu boljševizmu, smatrajući da diktatura proletarijata nužno vodi hegemonijskoj poziciji jedne stranke koja postaje birokratizirana, odnosno da malobrojnost društvenih institucija i nepostojanje stranačkih frakcija dovodi do dominacije države i politike nad društvom. Trockizam se najčešće vezuje uz pojam permanentne revolucije pod kojim je Trocki, suprotno Staljinovoj doktrini o socijalizmu u jednoj zemlji, razvio tezu o nužnosti internacionalne socijalističke revolucije koja jedina može učvrstiti socijalistički poredak u Rusiji i Europi. Suprotno glavnoj struji u socijalizmu, u trockizmu je nositelj revolucije isključivo radnička klasa, a seljaci mogu sudjelovati samo u prvoj fazi revolucije. Slijedeći Marxovu teoriju i odbacujući Lenjinovu, Trocki je smatrao da se socijalizam može uspostaviti jedino uz pomoć razvijene europske radničke klase u uvjetima razvijenoga kapitalizma, a nikako unutar ograničenih mogućnosti ekonomski i društveno zaostale Rusije. Trockizam je bio osobito prisutan u stvaranju IV. internacionale, koja je smjerala dokidanju utjecaja III. internacionale (Kominterna), te je utjecao na teoretičare nove ljevice 1960-ih i u pojedinim državama koje su se opirale realsocijalizmu i polit. dominaciji SSSR-a. U jugoslavenskoj politici 1950-ih trockizam je ponajviše bio prisutan u razmatranjima M. Đilasa, koji je upozoravao na pretjeranu birokratizaciju SKJ.
