trihineloza (trihina + -oza), bolest uzrokovana zavojitom trihinom (→ trihina, zavojita ili vlasac). Izvor zaraze najčešće su svinje, ali nositelji trihine mogu biti i štakor, miš, mačka, pas, medvjed, konj i dr. Čovjek se najčešće zarazi jedenjem nedovoljno kuhanog ili pečenoga mesa. Djelovanjem želučanih probavnih sokova ličinke trihine oslobađaju se čahure te ulaze u sluznicu dvanaesnika i tankoga crijeva, gdje sazrijevaju u spolno aktivne oblike. Mužjaci nakon oplodnje ugibaju, a oplođena ženka polaže ličinke, koje ulaze u limfne prostore i kapilare tankoga crijeva te se krvlju raznose po cijelom tijelu. Zadržavaju se samo u poprečnoprugastim mišićima, gdje se saviju i učahure te mogu preživjeti nekoliko desetljeća; njihov životni ciklus nastavit će se ako ih proguta novi nositelj, npr. ako štakor pojede meso uginule zaražene svinje. Infekcija često prolazi bez simptoma, a kod razvijene bolesti simptomi odgovaraju razvojnim fazama nametnika. Crijevna faza počinje 1 do 2 dana nakon konzumacije zaraženoga mesa i očituje se proljevom ili zatvorom, uz mučninu, bolove u trbuhu i znojenje. Potkraj prvoga tjedna započinje faza invazije tkiva, koja se očituje povišenom temperaturom, bolovima u mišićima te oteklinom vjeđa i lica, a ponekad i osipom. U približno 20% slučajeva moguća je upala miokarda. Faza rekonvalescencije ili oporavka nastupa u 3. i 4. tjednu bolesti, kada se ličinke učahuruju u mišiće. Očituje se padom temperature i bolovima u mišićima. Na dijagnozu trihineloze, uz navedene simptome, upućuju i karakteristični laboratorijski nalazi s vrlo visokim postotkom eozinofilnih leukocita; u trećem tjednu bolesti postaju pozitivni neki serološki testovi, a biopsijom mišića mogu se naći začahurene ličinke. Ranoj dijagnozi pridonosi trihineloskopski pregled konzumiranoga mesa. Simptomatsko liječenje analgeticima, antipireticima i kortikosteroidima može imati učinka, osobito u teškim slučajevima bolesti. Antiparazitici (metronidazol ili albendazolom) obično se primjenjuju ako trihineloza zahvati sr. živčani sustav, miokard ili dišne mišiće. Oporavak je u većini slučajeva potpun. Kako bi se spriječila zaraza, meso je potrebno termički obraditi na više od 60 °C. Soljenje, sušenje i dimljenje mesa ne uništava ličinke, a neke mogu preživjeti i temperature niže od –40 °C. U RH zakonom je propisana inspekcija mesa i trihineloskopija u klaonicama.
