trg, slobodan gradski prostor, potpuno ili djelomično okružen građevinama. Nastaje postupnim oblikovanjem, planskim preuređenjem neke urbane cjeline ili prema unaprijed projektiranim urbanističkim osnovama, te ima svoju arhitektonsko-estetsku, odn. urbanističku namjenu. Antički su trgovi nastali duž prometnih putova (grčki πλατεῖα: širok put) kao odmorišta, a postupno su se pretvarali u mjesta trgovanja i sastanaka. Uokolo su se podizale javne ustanove, hramovi, otvoreni trijemovi (→ agora; forum), te je trg postajao jezgra budućega naselja, središte trgovačkoga, političkog i kulturnog života. Srednjovjekovne trgove vrlo često arhitektonski oblikuju katedrala sa zvonikom, vladarova ili knezova palača, gradska vijećnica, kula sa satom i loža. U baroku trg više nije bio javno sastajalište, sve češće je služio da se istakne monumentalnost neke građevine, najčešće crkve ili palače. Tipičan klasicistički trg (npr. Place des Vosges u Parizu) okružen je zgradama istoga stila i podjednakih dimenzija, a u sredini trga smještao se spomenik vladara, obelisk, fontana i sl. Do sredine XIX. st. u konfiguraciji trga prevladavale su arhitektonsko-estetske težnje, a od sredine XX. st., s pojavom masovnije uporabe motornih vozila, urbanističkim se zahvatima nastojalo što povoljnije riješiti nesmetan protok prometa. U drugoj polovici XX. st. trgovima se nastojao vratiti nekadašnji značaj isključivanjem prometa, uređenjem zelenih i cvjetnih površina, kavana, odmorišta i sl. (Stockholm, München, Beč, Zagreb).
