Tretjakovska galerija (puno ime Državna Tretjakovska galerija, ruski Gosudarstvennaja Tret’jakovskaja galereja), muzej ruske likovne umjetnosti u Moskvi. Osnovao ju je poduzetnik i sakupljač umjetnina Pavel Mihajlovič Tretjakov, koji je 1856. počeo sakupljati djela ruskih umjetnika te 1892. svoju zbirku zajedno sa zgradom galerije, obiteljskom palačom (danas glavna zgrada muzeja) u Lavrušenskoj ulici, darovao Moskvi. Grad je galeriju službeno otvorio 1893. pod nazivom Moskovska gradska galerija Pavela i Sergeja Mihajloviča Tretjakova. Današnji izgled i pročelje zgrade muzeja oblikovani su 1902–04. prema crtežima slikara Viktora Mihajloviča Vasnjecova u osebujnom ruskom bajkovitom stilu. Galerija je poslije proširena na nekoliko susjednih zgrada, uključujući i crkvu sv. Nikole u Tolmačima. Nacionalizirana je 1918., od kada ima današnji naziv. Njezin se fundus poslije obogaćivao zbirkama drugih ruskih muzeja i kolekcionara, među njima od 1977. i znamenitom kolekcijom Georgea Costakisa, 1960-ih najvažnijom zbirkom tada zabranjene ruske avangarde (danas većinom otkupljena, nalazi se u Državnom muzeju suvremene umjetnosti u Solunu).
U galeriji se čuvaju i izlažu mnogobrojna djela ruske i sovjetske umjetnosti od X. do XX. st. (slike, kipovi, grafike). Fundus galerije sastoji se većinom od ruskih likovnih klasika XVIII. i XIX. st., djela Vladimira Lukiča Borovikovskoga, Karla Pavloviča Brjulova, Aleksandra Andrejeva Ivanova, Vasilija Vasiljeviča Vereščagina, istaknutih ostvarenja ruskoga realizma iz druge polovice XIX. st., remek-djela članova skupine Peredvižnjiki, Vasilija Grigorjeviča Perova, Ivana Nikolajeviča Kramskoja, Ilje Jefimoviča Rjepina, Vasilija Ivanoviča Surikova, Isaka Iljiča Levitana, te vrhunskih djela s prijelaza iz XIX. u XX. st., onih Mihaila Aleksandroviča Vrubelja, Valentina Aleksandroviča Sjerova i majstora skupina Svijet umjetnosti (Mir iskusstva), Saveza ruskih umjetnika, Plava ruža i dr.
Osobito je bogata zbirka staroruske umjetnosti (X–XVII. st.), u kojoj se nalaze neka od najboljih ostvarenja svjetske likovne baštine iz toga razdoblja, poput Preobraženja Teofana Grka ili Svetoga Trojstva Andreja Rubljova s početka XV. st. te Vladimirske Gospe iz X. st., jednoga od najpoznatijih primjera bizantske umjetnosti i najsvetijih ikona Pravoslavne crkve.
Desetogodišnje temeljito preuređenje i nadogradnja muzejskoga kompleksa započeli su nakon što se galerija 1985. administrativno spojila s Državnom umjetničkom galerijom SSSR-a (danas Nova Tretjakovska galerija), zgrada koje je sagrađena 1964. u stilu sovjetskoga kasnoga modernizma u parku blizu Krimskoga mosta. U njoj je danas većinom izložena ruska umjetnost XX. st., od vrhunskih ostvarenja avangardnih smjerova s početka stoljeća, poput konstruktivizma Aleksandra Rodčenka, suprematizma Kazimira Maljeviča, njegova kultnoga Crnoga kvadrata (1915) i apstraktne Kompozicije 7 (1913) Vasilija Kandinskoga, do djela socijalističkoga realizma i usporednih strujanja iz sovjetskoga razdoblja poput alternativne, neslužbene umjetnosti, tzv. nekonformističke umjetnost SSSR-a, kao i djela nekih novijih trendova.
Pokraj Nove Tretjakovske galerije je park skulptura Muzeon (nazivan i Grobljem palih spomenika) u koji su preseljeni spomenici iz doba Sovjetskoga Saveza, oblikovani u duhu socijalističkoga realizma poput kultnoga Željeznog Feliksa Jevgenija Viktoroviča Vučetiča (do 1991. na Lubjanskom trgu ispred stožera KGB-a).
U objema galerijama održavaju se tematske izložbe i velike retrospektive. U njihovu se sastavu nalaze i bogata knjižnica, arhiv, fototeka i restauratorska radionica.
